Oznaka: profitabilnost

  • Analiza poslovanja preduzeća pomoću koeficijenata/racija

    U ovom članku prikazane su osnove finansijske analize pomoću koeficijenata koji se izvode iz Bilansa stanja i Bilansa uspeha, kao što su koeficijenti likvidnosti, koeficijenti finansijske poluge (zovemo ih i koeficijentima zaduženosti), koeficijenti pokrića, koeficijenti aktivnosti i koeficijenti profitabilnosti.

    [pdfjs-viewer url=“https%3A%2F%2Fwww.poslovnisavetnik.net%2Fwp-content%2Fuploads%2F2019%2F04%2FPS28-184.pdf“ viewer_width=100% viewer_height=1360px fullscreen=true download=true print=true]

    184 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POSLOVNE FINANSIJE
    Dr Marijana Žiravac Mladenović, glavni i odgovorni urednik časopisa „Poslovni savetnik”
    Analiza poslovanja preduzeća
    pomoću koeficijenata/racija
    U ovom članku prikazane su osnove finansijske analize pomoću koeficijena-
    ta koji se izvode iz Bilansa stanja i Bilansa uspeha, kao što su koeficijenti
    likvidnosti, koeficijenti finansijske poluge (zovemo ih i koeficijentima
    zaduženosti), koeficijenti pokrića, koeficijenti aktivnosti i koeficijen-
    ti profitabilnosti.
    Finansijski izveštaji
    Finansijska analiza obuhvata upotrebu ra-
    zličitih finansijskih izveštaja, koji obavljaju
    nekoliko funkcija. Bilans stanja sumira imo-
    vinu, obaveze i vlasnički kapital u određenom
    vremenskom trenutku (obično na kraju godine
    ili polugodišta), a Bilans uspeha prikazuje
    prihode i rashode preduzeća tokom određe-
    nog vremenskog perioda, obično opet za jednu
    godinu ili polugodište. Bilans stanja je slika
    finansijskog stanja preduzeća u određenom vre-
    menskom trenutku, a Bilans uspeha sažeto opi-
    suje profitabilnost preduzeća tokom vremena.
    Informacije iz bilansa
    Razmatranje informacija koje nam pruža Bi-
    lans stanja i na osnovu kojih se vrši finansij-
    ska analiza biće prikazani na osnovu primera
    preduzeća Ravnoteža, čiji je pojednostavljeni
    Bilans stanja prikazan u tabeli 1, a Bilans uspe-
    ha u tabeli 2.
    Tabela 1: Bilans stanja preduzeća Ravnoteža
    Ravnoteža d. o. o. u mil. din.
    BILANS STANJA
    AKTIVA 31. 12. 2017. 31. 12. 2016. PASIVA 31. 12. 2017. 31. 12. 2016.
    B. STALNA IMOVINA 1.240 1.150 A. KAPITAL 2.000 1.900
    I. Nematerijalna ulaganja 300 200 I. Osnovni kapital 1.000 1.000
    II. Nekretnine, postrojenja i
    oprema
    940 950 VIII. Neraspoređeni dobitak 1.000 900
    IV Dugoročni finansijski
    plasmani
    0 0 B. DUGOROČNA
    REZERVISANJA i OBAVEZE
    1.500 1.360
    II. Dugoročne obaveze 630 620
    5. Dugoročni krediti 630 620
    G. Kratkoročne obaveze 870 740
    G. OBRTNA IMOVINA 2.260 2.110 I. Kratkoročne finansijske
    obaveze
    450 350
    I. Zalihe 1.400 1.200 III. Obaveze iz poslovanja 420 390
    II. Potraživanja po osnovu
    prodaje 680 740
    5. Dobavljači u zemlji 420 390
    VII. Gotovinski ekvivalenti i
    gotovina 180 170
    D. UKUPNA AKTIVA 3.500 3.260 Đ. UKUPNA PASIVA 3.500 3.260
    Zalihe su 31. 12. 2015. godine iznosile 1.100
    miliona dinara, potraživanja 730 miliona di-
    nara, obaveze prema dobavljačima 380 miliona
    dinara, a ukupna imovina 3.180 miliona dinara.
    Na taj dan vlasnički kapital iznosio je 1.740 mi-
    liona dinara.
    APRIL 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 185
    POSLOVNE FINANSIJE
    Ako se posmatra leva strana Bilansa, imovi-
    na (sredstva) preduzeća, sredstva su razvrstana
    (od gore prema dole u tabeli) po likvidnosti,
    odnosno brzini preoblikovanja u najlikvidniji
    oblik sredstava, a to je novac. Na vrhu Bilansa
    nalazi se stalna imovina – ona koja se u novac
    preoblikuje u periodu koji je duži od godinu
    dana, a preduzeće Ravnoteža od stalne imovine
    ima nematerijalna ulaganja (licencu) i nekret-
    nine, postrojenja i opremu (čine ih poslovna
    zgrada, skladište, proizvodna oprema, vozni
    park). U sledeću grupu sredstava spadaju obrtna
    sredstva, odnosno sredstva koja se u novac preo-
    blikuju u roku od jedne godine. Od obrtnih sred-
    stava Ravnoteža ima zalihe gotovih proizvoda,
    kratkoročna potraživanja (čine ih potraživa-
    nja od kupaca za prodatu robu) i novac na računu.
    U desnom delu tabele navedeni su izvori
    finansiranja (pasiva) koji su razvrstani po do-
    speću. Na vrhu je sopstveni kapital, koji čini
    osnovni kapital i prenesena dobit (neraspore-
    đena dobit ostvarena u prethodnim godinama,
    koju vlasnici nisu isplatili sebi nego su je re-
    investirali u preduzeće), a slede obaveze, i to
    prvo dugoročne, a zatim i kratkoročne. U dugo-
    ročnim obavezama Ravnoteža ima dugoročne, a
    u kratkoročnim kratkoročne kredite i obaveze
    prema dobavljačima.
    Tabela 2: Bilans uspeha preduzeća Ravnoteža
    Ravnoteža d. o. o. u mil. din.
    BILANS USPEHA 1. 1 – 31. 12. 2017. 1. 1 – 31. 12. 2016
    POSLOVNI PRIHODI I RASHODI
    A. Poslovni prihodi 3.800 3.700
    B. Poslovni rashodi 3.600 3.450
    V. Troškovi materijala 1.500 1.400
    VI. Troškovi goriva i energije 250 240
    VII. Troškovi zarada, naknada zarada i ostali lični rashodi 980 980
    VIII. Troškovi proizvodnih usluga 580 552
    IX. Troškovi amortizacije 98 98
    XI. Nematerijalni troškovi 192 180
    V. Poslovni dobitak 200 250
    FINANSIJSKI PRIHODI I RASHODI
    D. Finansijski prihodi 0 0
    Đ. Finansijski rashodi 82 62
    II. Rashodi kamata 82 62
    Nj. Dobitak pre oporezivanja 118 188
    P. Porez na dobitak 18 28
    S. NETO DOBITAK 100 160
    Poslovne prihode Ravnoteže predstavljaju
    prihodi od prodaje proizvoda.
    Koeficijenti ili racija
    Da bi finansijsko stanje i uspešnost predu-
    zeća bili ocenjeni, moraju da se provere razli-
    čiti aspekti finansijskog zdravlja preduzeća.
    Instrumenti koji se najčešće koriste tokom tih
    provera jesu finansijski koeficijenti, odnosi
    ili racija, koji povezuju dva podatka tako što
    dele jednu količinu sa drugom.
    Postavlja se pitanje zašto se uopšte treba
    baviti koeficijentima kada podaci mogu da se
    čitaju iz Bilansa. Odgovor je veoma logičan: kao
    što ne mogu da se porede kruške i jabuke, tako
    je nemoguće porediti i sirove brojeve, a da se
    postigne potpuna objektivnost. Na primer, pre-
    duzeće Vedro ostvarilo je u ovoj poslovnoj go-
    dini profit u visini od 1 miliona eura. Sirovi
    broj pokazuje da je ovaj rezultat prilično dobar,
    a ako se pogledaju detaljnije podaci, vidi se da
    je vlasnik uložio 100 miliona evra u preduzeće
    (toliki je sopstveni kapital) i da je profita-
    bilnost samo 1%, što znači da je vlasnik na sva-
    ki evro koji je uložio dobio jedan cent. Da je taj
    novac uložio kao depozit u banku, zaradio bi
    više, a verovatno bi i mirnije spavao. U ovom
    slučaju koeficijent se pokazao veoma korisnim.
    Međutim, ovde je potrebno napraviti još jednu
    opasku i zamoliti svakog analitičara početnika
    za oprez. U kalkulator je moguće uneti, na pri-
    mer, podatak o vrednosti zaliha i podeliti ga
    sa podatkom o vrednosti građevinskog objekta
    186 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POSLOVNE FINANSIJE
    tako da se, naravno, dobije neki odnos ili pro-
    cenat. Postoji iznos, ali bi izazov za hrabre bio
    da pronađu bilo koju smislenu interpretaciju
    dobijene veličine (nema je).
    U praksi se upotrebljavaju dve osnovne vr-
    ste koeficijenata. Prva vrsta sumira aspekt
    finansijskog stanja preduzeća, dakle stanja u
    određenom vremenskom trenutku, odnosno tre-
    nutku kada je izrađen Bilans stanja. Njih zovemo
    koeficijenti iz Bilansa stanja. Druga vrsta koe-
    ficijenata sumira aspekt uspešnosti preduzeća
    tokom nekog perioda, obično poslovne godine.
    Ti koeficijenti zovu se koeficijenti bilansa
    uspeha ili koeficijenti bilansa stanja i bilan-
    sa uspeha (u zavisnosti od toga koje podatke po-
    rede – iz kojih bilansa).
    Koeficijenti se dalje klasifikuju u pet ra-
    zličitih vrsta:
    ● koeficijenti likvidnosti,
    ● koeficijenti finansijske poluge (zovu se i
    koeficijenti zaduženosti),
    ● koeficijenti pokrića,
    ● koeficijenti aktivnosti i
    ● koeficijenti profitabilnosti.
    Jedan koeficijent sam nikako ne može da dâ
    dovoljno dobru informaciju na osnovu koje bi
    bilo moguće oceniti finansijsko stanje i/ili
    uspešnost preduzeća. Samo onda kada se izvrši
    analiza grupe koeficijenata, moguće je doneti
    pravilnu ocenu.
    Koeficijenti iz Bilansa stanja Koeficijenti iz Bilansa stanja i Bilansa uspeha
    Koeficijenti finansijske poluge
    (zaduženosti) pokazuju granicu do koje
    preduzeće može da se finansira
    zaduživanjem
    Koeficijenti likvidnosti mere
    sposobnost preduzeća da podmiri svoje
    kratkoročne obaveze
    Koeficijenti pokrića povezuju
    finansijske obaveze preduzeća i njegovu
    sposobnost da ih podmiruje ili pokrije
    Koeficijenti aktivnosti mere koliko je
    preduzeće efikasno u upotrebi svoje imovine
    Koeficijenti profitabilnosti povezuju profite s
    prihodom od prodaje i investicijama
    Kada je u pitanju izračunavanje koeficije-
    nata, potrebno je biti pažljiv prilikom po-
    ređenja vrednosti iz Bilansa stanja i Bilansa
    uspeha u istom koeficijentu. Podaci iz Bi-
    lansa stanja pokazuju stanje u tačno određenom
    trenutku, a podaci iz Bilansa uspeha vrednost
    koja se akumulirala u toku celog jednog peri-
    oda. Zbog toga je pogrešno ako se podatak iz
    Bilansa stanja direktno poredi sa podatkom iz
    Bilansa uspeha. Da bi se podaci iz Bilansa sta-
    nja i Bilansa uspeha sveli na isti nazivnik, uz-
    imaju se prosečne vrednosti stavki iz Bilansa
    stanja za period koji se posmatra. Ako se radi
    analiza za jednu godinu, uzima se prosek stanja
    na dan 1. 1. i na dan 31. 12. Tako se realno pore-
    de vrednosti iz Bilansa stanja sa vrednošću
    iz Bilansa uspeha (u njemu već stoje vrednosti
    koje se odnose na period od 1. 1. do 31. 12).
    Koeficijenti iz Bilansa stanja
    Koeficijenti likvidnosti
    Koeficijenti likvidnosti upotrebljavaju se
    za merenje sposobnosti preduzeća da podmiri
    svoje kratkoročne obaveze. Oni porede krat-
    koročne obaveze sa kratkoročnim ili obrtnim
    sredstvima koja su dostupna za njihovo izmire-
    nje. Iz ovih koeficijenata može da se dobije
    bolji uvid u tekuću platnu sposobnost preduzeća
    i sposobnost preduzeća da ostane solventno u
    nepovoljnim okolnostima.
    Tekući koeficijent je jedan od najopštijih i
    često upotrebljavanih koeficijenata, a računa
    se upoređivanjem obrtne imovine i kratkoroč-
    nih obaveza:
    Tekući
    koeficijent =
    obrtna imovina
    kratkoročne obaveze
    APRIL 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 187
    POSLOVNE FINANSIJE
    Teorijski gledano, što je veći tekući koe-
    ficijent, to je preduzeće sposobnije da plati
    svoje račune. Međutim, koeficijent mora da se
    posmatra kao gruba mera jer ne uzima u obzir li-
    kvidnost pojedinih komponenti tekuće imovine
    (ne zna se da li su zalihe kurentne, da li su po-
    traživanja naplativa, a sve je to deo tekuće imo-
    vine). Kompanije čija se tekuća imovina sastoji
    pretežno od novca i nedospelih potraživanja,
    uopšteno se smatraju likvidnijim od preduze-
    će čija se tekuća imovina sastoji pretežno od
    zaliha.
    Za Ravnotežu ovaj koeficijent 31. 12. 2017. go-
    dine iznosi 2,60, a 31. 12. 2016. godine bio je 2,85.
    Tekući
    koeficijent 31.12.17
    =
    2.260
    = 2,60
    870
    Tekući
    koeficijent 31.12.16
    =
    2.110
    = 2,85
    740
    To znači da je Ravnoteža na kraju 2016. godine
    imala 2,85 dinara tekućih sredstava za izmi-
    renje jednog dinara tekućih obaveza, a na kraju
    2017. 2,60 dinara tekućih sredstava za izmirenje
    jednog dinara tekućih obaveza. Može da se kon-
    statuje da je likvidnost preduzeća oslabljena u
    2017. godini u odnosu na prethodnu godinu.
    Koeficijent kiselosti (brzi test) predsta-
    vlja konzervativniju meru likvidnosti jer iz te-
    kućih sredstava izuzima njihov najnelikvidniji
    deo, a to su zalihe. On pokazuje koliko preduzeće
    ima na raspolaganju najlikvidnije imovine (po-
    traživanja i novca) za izmirenje svojih tekućih
    obaveza:
    Brzi test =
    obrtna imovina – zalihe
    kratkoročne obaveze
    Za Ravnotežu ovaj koeficijent 31. 12. 2017. go-
    dine iznosi 0,99, a 31. 12. 2016. godine bio je 1,23.
    Brzi test 31.12.17 =
    2.260 – 1.400
    = 0,99
    870
    Brzi test 31.12.16 =
    2.110-1.200
    = 1,23
    740
    Može da se zaključi da se i ovaj koeficijent
    u 2017. „pokvario” u odnosu na 2016. godinu. Po-
    slednjeg dana 2017. godine Ravnoteža nije imala
    ni pun dinar najlikvidnijih tekućih sredstava
    za izmirenje jednog dinara tekućih obaveza, a 31.
    12. 2016. godine imala je 1,23. Poredeći tekući ko-
    eficijent i brzi test može da se konstatuje da
    se „nešto dešava” sa zalihama Ravnoteže jer je
    osetan pad likvidnosti preduzeća, što najizra-
    ženije pokazuje brzi test. U nastavku analize ova
    problematika biće detaljnije osvetljena prili-
    kom računanja koeficijenata aktivnosti.
    Koeficijenti finansijske poluge
    (zaduženosti)
    Za ocenu granice do koje preduzeće upotre-
    bljava posuđeni novac može da se upotrebi ne-
    koliko koeficijenata zaduženosti, na primer
    odnos duga i glavnice, odnos duga i ukupne imo-
    vine, dugoročna kapitalizacija itd.
    Odnos duga i glavnice jednostavno se izraču-
    nava deljenjem ukupnog duga preduzeća sa njego-
    vim sopstvenim kapitalom:
    Odnos duga i
    glavnice =
    ukupan dug
    sopstveni kapital
    Ovaj koeficijent govori koliko para osigura-
    vaju poverioci preduzeća na svaki dinar koji su
    uložili vlasnici. Generalno gledano, poverio-
    ci preferiraju da je ovaj koeficijent nizak. Što
    je on niži, veći je nivo finansiranja preduzeća
    iz sopstvenog kapitala i veća je zaštita pove-
    rioca u slučaju smanjenja vrednosti imovine
    ili direktnih gubitaka. U zavisnosti od svrhe
    analize, ponekad se prioritetne akcije uklju-
    čuju u dug preduzeća, a ne u sopstveni kapital,
    jer one predstavljaju, sa aspekta običnih akci-
    onara, prioritetno potraživanje. Poređenjem
    duga i sopstvenog kapitala jednog preduzeća sa
    sličnim preduzećima dobija se opšta slika o
    kreditnoj sposobnosti i finansijskom riziku
    preduzeća.
    Za preduzeće Ravnoteža odnos duga i sopstve-
    nog kapitala na 31. 12. 2017. godine bio je 0,75, dok
    je na isti dan prethodne godine iznosio 0,72.
    Odnos duga i
    glavnice 31.12.17
    =
    1.500
    = 0,75
    2.000
    Odnos duga i
    glavnice 31.12.16
    =
    1.360
    = 0,72
    1.900
    Ovo znači da je Ravnoteža na zadnji dan 2017.
    godine na jedan dinar koji su uplatili vlasnici
    imala 75 para zaduženja, a u protekloj godini 72.
    Koeficijent pokazuje da se povećalo zaduženje
    preduzeća, a time i stepen izloženosti finan-
    sijskom riziku.
    188 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POSLOVNE FINANSIJE
    Odnos duga i ukupne imovine dobija se delje-
    njem ukupnog duga preduzeća sa njegovom ukupnom
    imovinom. Svrha ovog koeficijenta slična je
    kao kod odnosa duga i vlasničkog kapitala:
    Odnos duga i
    ukupne imovine =
    ukupan dug
    ukupna imovina
    On naglašava relativnu važnost finansira-
    nja zaduživanjem, pokazujući koliki je procenat
    (deo) imovine preduzeća nabavljen zaduživa-
    njem. Što je veći odnos duga i ukupne imovine,
    veći je finansijski rizik.
    Za preduzeće Ravnoteža odnos duga i ukupne
    imovine na 31. 12. 2017. godine bio je 0,43, dok je
    na isti dan prethodne godine iznosio 0,42.
    Odnos duga i ukupne
    imovine 31.12.17
    =
    1.500
    = 0,43
    3.500
    Odnos duga i ukupne
    imovine 31.12.16
    =
    1.360
    = 0,42
    3.260
    Ovo znači da je na zadnji dan 2017. godine 43%
    imovine preduzeća bilo finansirano zaduže-
    njem, a na isti dan prethodne godine jedan posto
    manje, znači 42%.
    Celovit komentar o zaduženosti moguće je
    dati paralelnim posmatranjem odnosa duga i
    glavnice sa odnosom duga i ukupne imovine. U
    2017. godini Ravnoteža se dodatno zaduživala –
    porasla je zaduženost, a s druge strane procenat
    finansiranja ukupne imovine zaduživanjem nije
    se značajno promenio. To znači da se i imovina
    preduzeća povećala i dodatno zaduživanje išlo
    je na račun njenog finansiranja.
    Ono što sledi u finansijskoj analizi jeste
    analiza imovine koja se povećala (stalna ili
    obrtna) i izvora finansiranja koji su se pove-
    ćali (dugoročni ili kratkoročni) zbog „zlatnog
    bilansnog pravila”, koje kaže da bi preduzeće
    morala da finansiraju svoju stalnu imovinu
    i makar deo zaliha dugoročnim izvorima fi-
    nansiranja (pravilo glasi: dugoročna sredstva
    finansiraju se dugoročnim izvorima, a kratko-
    ročna kratkoročnim).
    Da bi komentar o zaduženosti Ravnoteže bio
    završen, potrebno je da se izračuna još jedan ko-
    eficijent zaduženosti, a to je odnos dugoročnog
    duga i ukupne kapitalizacije:
    Dugoročna
    kapitalizacija =
    dugoročni dug
    ukupna kapitalizacija
    Ukupna kapitalizacija je zbir svih dugo-
    ročnih izvora finansiranja preduzeća (znači
    sopstveni kapital i dugoročni dugovi). Ovaj
    koeficijent govori o relevantnoj važnosti
    dugoročnog zaduženja u finansijskoj strukturi
    preduzeća.
    Za preduzeće Ravnoteža odnos duga i ukupne
    kapitalizacije na dan 31. 12. 2017. godine bio je
    0,24, dok je na isti dan prethodne godine izno-
    sio 0,25.
    Dugoročna
    kapitalizacija 31.12.17
    =
    630
    = 0,24
    2.630
    Dugoročna
    kapitalizacija 31.12.16
    =
    620
    = 0,25
    2.520
    Koeficijent se nije značajno promenio na kra-
    ju 2017. godine u odnosu na kraj prethodne godine.
    Na ovom mestu neophodno je ponovo paralel-
    no pogledati vrednost ovog koeficijenta i vred-
    nost odnosa duga i sopstvenog kapitala. Odnos
    duga i sopstvenog kapitala na 31. 12. 2017. godine
    povećao se sa 0,72 (na dan 31. 12. 2016) na 0,75. Po-
    što je dugoročna kapitalizacija ostala skoro ne-
    promenjena, može da se zaključi da se povećanje
    zaduženja preduzeća Ravnoteža u 2017. godini
    desilo na strani kratkoročnih dugovanja.
    Uz to, „zlatno bilansno pravilo” poremetilo
    se u 2017. godini. U 2016. godini Ravnoteža je fi-
    nansirala sva svoja stalna sredstva i zalihe du-
    goročnim izvorima i tako zadovoljila pravilo
    da se dugoročna sredstva finansiraju dugoroč-
    nim izvorima finansiranja. U 2017. godini slika
    se promenila i dugoročni izvori finansiranja
    koje ima nisu bili dovoljni za finansiranje
    ukupnih stalnih sredstva i zaliha. Zato se posta-
    vlja pitanje zašto je povećanje stalnih sredstava
    i zaliha preduzeće u 2017. godini odlučilo da
    finansira kratkoročnim zaduženjima.
    Koeficijenti iz Bilansa stanja i
    Bilansa uspeha
    U nastavku je pažnja usmerena na tri vrste ko-
    eficijenata i to: pokrića, aktivnosti i profi-
    tabilnosti. Svi oni su izvedeni ili iz podataka
    iz Bilansa uspeha ili kombinacijom podataka iz
    Bilansa stanja i Bilansa uspeha.
    Koeficijent pokrića
    Koeficijenti pokrića dizajnirani su tako
    da povezuju finansijske troškove preduzeća i
    APRIL 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 189
    POSLOVNE FINANSIJE
    njegovu sposobnost da ih pokrije. Jedan od naj-
    tradicionalnijih koeficijenata pokrića jeste
    koeficijent pokrića kamata ili koliko puta je
    preduzeće zaradilo kamate. Taj koeficijent je
    odnos dobitka pre kamata i poreza za određeni
    period i troškova kamata koji su nastali u tom
    periodu, odnosno:
    Koeficijent
    pokrića kamata =
    dobitak iz poslovanja (EBIT)
    rashodi za kamate
    Ovaj koeficijent služi kao jedna od mera
    sposobnosti preduzeća da izmiri svoje troško-
    ve kamata. Po pravilu, što je koeficijent veći,
    veća je verovatnoća da će preduzeće bez teškoća
    moći da pokrije svoje troškove kamata.
    Za preduzeće Ravnoteža koeficijent pokrića
    kamata u 2017. godini bio je 2,44, dok je u prethod-
    noj godini iznosio 4,03.
    Koeficijent
    pokrića kamata 2017
    =
    200
    = 2,44
    82
    Koeficijent
    pokrića kamata 2016
    =
    250
    = 4,03
    62
    Vidi se da je Ravnoteža u 2016. godini ostva-
    rila 4 puta veću dobit iz poslovanja od tro-
    škova kamata koje iz tog rezultata treba da
    pokrije. Koeficijent se u 2017. godini smanjio
    i preduzeće je ostvarilo 2,44 puta veću dobit iz
    poslovanja od troškova kamata. Iako se marža
    sigurnosti smanjila u 2017. godini u odnosu na
    2016. godinu, Ravnoteža još uvek ostvaruje do-
    voljno veliku dobit iz poslovanja za pokrivanje
    troškova kamata.
    Koeficijenti aktivnosti
    Koeficijenti aktivnosti, poznati i kao koe-
    ficijenti efikasnosti ili koeficijenti obrta,
    mere koliko je preduzeće efikasno u upotrebi
    svoje imovine. Osim toga, neki aspekti analize
    aktivnosti blisko su povezani sa analizom li-
    kvidnosti.
    Aktivnost potraživanja
    Koeficijent obrtaja potraživanja (KOP)
    pruža bolje razumevanje kvaliteta potraživa-
    nja preduzeća i daje informaciju koliko je pre-
    duzeće uspešno u njihovoj naplati. Koeficijent
    se izračunava deljenjem godišnjih neto prihoda
    od prodaje sa prosečnim stanjem potraživanja u
    periodu:
    KOP =
    neto prihod od prodaje
    potraživanja (prosečna)
    Koeficijent govori koliko su puta tokom
    godine (ili nekog drugog perioda u kom se radi
    analiza) potraživanja od kupaca bila obrnuta,
    odnosno pretvorena u novac. Što je veći obrt,
    kraće je vreme između prodaje i naplate.
    Ravnoteža je u 2017. godini obrnula potraži-
    vanja 5,35 puta, a u 2016. godini obrt potraživa-
    nja bio je 5,03 puta.
    KOP 2017 =
    3.800
    = 5,35 puta
    (680 + 740) / 2
    KOP 2016 =
    3.700
    = 5,03 puta
    (740 + 730) / 2
    Koeficijent pokazuje da se obrt potraživa-
    nja poboljšao u 2017. godini, što znači da je Rav-
    noteža brže naplaćivala svoja potraživanja.
    Ako koeficijent obrtaja potraživanja pada
    u poređenju sa proteklim periodima ili ako je
    niži u odnosu na slična preduzeća, preduzeće
    mora da proveri naplativost svojih potraživa-
    nja, jer je to pokazatelj da na stanju potraživanja
    možda ima i takvih koja su sumnjiva i sporna.
    Koeficijent obrta potraživanja može da se
    izrazi i u danima (KOPd) i tada predstavlja pro-
    sečni period naplate. Izračunava se kao:
    KOP u danima
    ili pros.
    period naplate
    =
    potraživanja (prosečna) × broj dana
    neto prihod od prodaje
    Koeficijent govori koliki je prosečan broj
    dana naplate nenaplaćenih potraživanja.
    Ravnoteža je u 2017. godini imala prosečan
    period naplate od 68 dana, dok je u 2016. godini
    u proseku naplaćivala potraživanja u 73 dana.
    KOP dana 2017 =
    365
    = 68 dana
    5,35
    KOP dana 2016 =
    365
    = 73 dana
    5,03
    Koeficijent pokazuje da se naplata preduzeća
    Ravnoteža poboljšala u 2017. godini. Međutim,
    ne sme se zaspati na lovorikama analize. Ne-
    ophodno je da se proveri kakve prodajne uslo-
    ve Ravnoteža odobrava svojim kupcima. Ako se
    pregledom ugovorne dokumentacije ustanovi da
    preduzeće odobrava kupcima u proseku 30-dnev-
    ni rok plaćanja, onda i ovo poboljšanje u naplati
    još uvek nije dobro jer pokazuje da kupci kasne
    190 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POSLOVNE FINANSIJE
    u plaćanjima i ne pridržavaju se ugovornih
    odredbi.
    Aktivnost plaćanja
    Preduzeća često žele da ispitaju sopstvenu
    spremnost plaćanja dobavljačima. Zato se anali-
    zira efikasnost u upravljanju obavezama prema
    dobavljačima i računa koeficijent obrta obave-
    za prema dobavljačima (KOD) u danima ili pro-
    sečno vreme plaćanja, kao:
    KOD u danima
    ili pros.
    period plaćanja
    =
    dobavljači (prosečno) × broj dana
    poslovni rashodi
    Ovaj koeficijent je važan pokazatelj koji će
    pratiti dobavljači (sadašnji ili budući) jer im
    daje informaciju o tome kakav je platiša, odno-
    sno kako plaća svoje obaveze. Nakon računanja
    ovog koeficijenta potrebno je uporediti dobi-
    jeno prosečno vreme plaćanja sa ranije izraču-
    natim prosečnim periodom naplate, kako bi se
    ustanovilo da li je preduzeće neto uvoznik ili
    neto izvoznik platne sposobnosti. Naime, ako
    preduzeće brže plaća svojim dobavljačima nego
    što naplaćuje od kupaca, onda je ono neto izvo-
    znik platne sposobnosti. I obrnuto, ako brže
    naplaćuje od kupaca nego što plaća dobavljači-
    ma, onda je neto uvoznik platne sposobnosti.
    Ravnoteža je u 2017. i 2016. godini u proseku
    plaćala svojim dobavljačima u roku od 41 dan.
    KOD dana 2017 =
    (420 + 390) / 2 x 365
    = 41 dana
    3.600
    KOD dana 2016 =
    (390 + 380) / 2 x 365
    = 41 dana
    3.450
    Ako se uporedi vreme za koje je Ravnoteža
    plaćala svojim dobavljačima u 2017. godini i
    vreme za koje je naplaćivalo svoja potraživanja,
    vidi se da je dobavljačima plaćalo u proseku u
    roku od 41 dan od dana prijema robe, a od svo-
    jih kupaca u proseku je naplaćivalo u roku od 68
    dana od dana prodaje. Poređenje nam pokazuje da
    je Ravnoteža tzv. neto izvoznik platne sposob-
    nosti, jer brže plaća dobavljačima nego što na-
    plaćuje od kupaca.
    Aktivnost zaliha
    Da bi se utvrdilo koliko je preduzeće efika-
    sno u upravljanju zalihama (kao i da bi se dobila
    naznaka likvidnosti zaliha), mora da se izra-
    čuna koeficijent obrtaja zaliha (KOZ). Brzina
    obrta može da se meri za svaki segment zaliha,
    a u nastavku je prikazan obračun obrta zaliha
    gotovih proizvoda.
    KOZ =
    trošak prodatih proizvoda
    zalihe (prosečne)
    Trošak prodatih proizvoda računa se na sle-
    deći način:
    1. poslovni rashodi,
    2. nabavna vrednost prodate robe,
    3. troškovi tekućeg obračunskog perioda
    (1 – 2),
    4. smanjenje vrednosti zaliha učinaka,
    5. povećanje vrednosti zaliha učinaka,
    6. troškovi prodatih gotovih proizvoda
    (3 + 4 – 5).
    Koeficijent govori koliko se puta godišnje
    (ili u nekom drugom periodu koji se proučava)
    zalihe obrnu, odnosno pretvore u potraživa-
    nja kroz prodaju. Uopšteno važi da što je obrt
    zaliha veći, to je upravljanje njima efikasnije
    i zalihe su „svežije” i likvidnije. Nizak obrt
    zaliha vrlo je često znak viška zaliha, sporog
    rešavanja zaliha ili zastarelih zaliha. Zasta-
    rele zalihe mogu da zahtevaju značajne otpise,
    što zapravo ostatak zaliha čini nelikvidnim.
    Ravnoteža je u 2017. godini zalihe u prose-
    ku pretvorila u potraživanja 2,77 puta, dok je u
    2016. godini obrt zaliha bio 3 puta.
    KOZ 2017 =
    3.600
    = 2,77 puta
    (1.400 + 1.200) / 2
    KOZ 2016 =
    3.450
    = 3,0 puta
    (1.200 + 1.100) / 2
    Koeficijent govori da je u 2017. godini uspo-
    ren obrt zaliha preduzeća Ravnoteža, što indi-
    cira na probleme u njihovoj strukturi i nalaže
    detaljniji pregled zaliha. Istovremeno je dobi-
    jen i odgovor na ranije postavljeno pitanje za-
    što je oslabila likvidnost preduzeća.
    Alternativna mera za aktivnosti vezane za
    zalihe jeste koeficijent obrtaja zaliha u dani-
    ma (KOZd):
    KOZ D =
    prosečne zalihe x broj dana
    trošak prodatih proizvoda
    Koeficijent govori koliko je dana u proseku
    potrebno da se zalihe pretvore u potraživanja
    od kupaca, preko prodaje.
    Ravnoteža je u 2017. godini zalihe pretvarala
    u potraživanja u proseku u 132 dana, što je slabi-
    APRIL 2019. ●
    POSLOVNE FINANSIJE
    je u odnosu na 2016. godinu, kada su joj za to bila
    potrebna 122 dana.
    KOZ dana 2017 =
    365
    = 132 dana
    2,77
    KOZ dana 2016 =
    365
    = 122 dana
    3,00
    Poslovni ciklus i ciklus novca
    Na osnovu obrta potraživanja od kupaca,
    obaveza prema dobavljačima i zaliha može da
    se pogleda i kakav je poslovni ciklus preduzeća,
    a to je vreme koje protekne od nastanka obaveze
    za izvršene nabavke (prema dobavljačima) do
    naplate potraživanja koja su nastala na račun
    prodaje proizvoda, robe ili usluga. To je kao da
    je štoperica pokrenuta u trenutku kada su siro-
    vine i materijal primljeni od dobavljača i zau-
    stavljena onda kada je na račun primljen novac za
    prodate proizvode.
    Poslovni ciklus = KOZd + KOPd
    Naglašavamo da je štoperica pokrenuta u
    trenutku nastanka obaveze za izvršene nabavke,
    a ne u trenutku plaćanja za nabavljenu sirovinu
    ili robu. Međutim, ako se želi da se izmeri
    vreme koje prođe od novčanog izdatka za nabav-
    ku do novčanog primitka iz prodaje, računa se
    ciklus novca.
    Ciklus novca (gotovine) = KOPd + KOZd – KODd
    Dužina poslovnog ciklusa predstavlja važan
    faktor u određivanju potreba preduzeća za teku-
    ćom imovinom. Preduzeće sa kratkim poslovnim
    ciklusom može da posluje efikasno, sa relativ-
    no malim iznosom tekuće imovine i relativno
    niskim tekućim koeficijentom i koeficijentom
    trenutne likvidnosti. Isto tako, kratak poslov-
    ni ciklus uopšteno naznačava efikasno upra-
    vljanje potraživanjima i zalihama. Osim toga,
    to je i dodatna mera likvidnosti preduzeća.
    Poslovni ciklus preduzeća Ravnoteža u 2017.
    godini iznosio je 200 dana (68 dana KOP + 132 dana
    KOZ), a u 2016. godini 195 dana (73 KOP + 122 KOZ).
    Zbog neefikasnog upravljanja zalihama poslovni
    ciklus je produžen u 2017. godini. To znači da je u
    2017. godini Ravnoteži trebalo 200 dana od tre-
    nutka nabavke materijala i sirovina do trenutka
    naplate prodatih proizvoda kupcima.
    Ciklus novca preduzeća Ravnoteža u 2017. go-
    dini iznosio je 159 dana (200 poslovni ciklus
    – 41 KOD), a u 2016. godini 154 dana (195 poslovni
    ciklus – 41 KOD). To znači da je preduzeće u 2017.
    godini od trenutka plaćanja dobavljaču za naba-
    vljenu sirovinu i materijal do trenutka naplate
    potraživanja čekalo 159 dana.
    Aktivnost ukupne imovine
    Koeficijent obrta ukupne imovine (KOI)
    predstavlja vezu između neto prihoda od proda-
    je i ukupne imovine:
    Koeficijent
    obrta ukupne
    imovine
    =
    neto prihod od prodaje
    ukupna imovina (prosečna)
    Ovaj koeficijent pokazuje relativnu efika-
    snost kojom preduzeće koristi svoju ukupnu imo-
    vinu za stvaranje prihoda.
    Ravnoteža je u 2017. godini obrnula ukupnu
    imovinu 1,12 puta, što je nešto sporije nego u
    2016. godini, kada je obrt ukupne imovine bio
    1,15 puta.
    KOI 2017 =
    3.800
    = 1,12 puta
    (3.500 + 3.260) / 2
    KOI 2016 =
    3.700
    = 1,15 puta
    (3.260 + 3.180) / 2
    Koeficijenti profitabilnosti
    Postoje dve vrste koeficijenata profita-
    bilnosti – oni koji pokazuju profitabilnost u
    odnosu na prihode od prodaje i oni koji pokazuju
    profitabilnost u odnosu na investicije. Gleda-
    ni zajedno, ti koeficijenti pokazuju ukupnu efi-
    kasnost poslovanja preduzeća.
    Profitabilnost u odnosu na prihode
    od prodaje
    Prvi koeficijent koji se razmatra jeste mar-
    ža bruto dobiti, a izračunava se računanjem uče-
    šća dobiti iz poslovanja u neto prihodima od
    prodaje:
    Marža
    bruto
    dobiti
    =
    neto prihodi od prodaje – trošak prodatih
    proizvoda
    neto prihodi od prodaje odnosno
    dobit iz poslovanja / neto prihodi od prodaje
    NOVČANA OBAVEZA ZA NABAVKU
    Period držanja ili
    proizvodnje (KOZ) Prodaja
    Period naplate
    (KOP)
    PRIMLJEN NOVAC
    POSLOVNI CIKLUS
    Period odgode
    plaćanja (KOD) Ciklus gotovine
    Novčani izdatak
  • Uvod u analizu finansijskih izveštaja – ko, kome i zašto

    Bez obzira na korisnika informacija koje su ishod analize finansijskih izveštaja, njen najveći značaj ogleda se u tome što omogućava poređenje finansijskog položaja i rentabilnosti preduzeća u vremenu (sa samim sobom), u prostoru (sa drugim preduzećima, konkurencijom i prosekom grane delatnosti, što je možda i najbolji standard za poređenje) i sa standardima (prvenstveno sa postavljenim poslovnim planom). Naravno, sa operativnog aspekta odmah se nameće pitanje ko je zadužen da izradi analizu finansijskih izveštaja i zadovolji potrebe korisnika: vlasnika, direktora, banaka, dobavljača.

    [pdfjs-viewer url=“https%3A%2F%2Fwww.poslovnisavetnik.net%2Fwp-content%2Fuploads%2F2019%2F04%2FPS28-163.pdf“ viewer_width=100% viewer_height=1360px fullscreen=true download=true print=true]

    APRIL 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 163
    POSLOVNE FINANSIJE
    Dr Marijana Žiravac Mladenović, glavni i odgovorni urednik časopisa „Poslovni savetnik”
    Uvod u analizu finansijskih
    izveštaja – ko, kome i zašto
    Bez obzira na korisnika informacija koje su ishod analize finansijskih iz-
    veštaja, njen najveći značaj ogleda se u tome što omogućava poređenje finan-
    sijskog položaja i rentabilnosti preduzeća u vremenu (sa samim sobom), u pro-
    storu (sa drugim preduzećima, konkurencijom i prosekom grane delatnosti,
    što je možda i najbolji standard za poređenje) i sa standardima (prvenstveno
    sa postavljenim poslovnim planom). Naravno, sa operativnog aspekta odmah
    se nameće pitanje ko je zadužen da izradi analizu finansijskih izveštaja i
    zadovolji potrebe korisnika: vlasnika, direktora, banaka, dobavljača.
    Uvod
    Da bi doneo racionalne odluke koje su u skla-
    du sa ciljevima kompanije, finansijski menadžer
    mora da ima određena finansijska oruđa. Jedno
    od tih oruđa je i finansijska analiza. Kompanija
    kao takva, ali i njeni investitori (vlasnici i
    ostali poverioci) rade analizu finansijskih
    izveštaja. Trgovačke poverioce – dobavljače
    koji potražuju novac za prodata dobra ili iz-
    vršenu uslugu – prvenstveno zanima likvidnost
    kompanije. Njihova potraživanja su kratkoroč-
    ne prirode, a sposobnost kompanije da brzo pla-
    ti ta potraživanja najbolje se ocenjuje analizom
    likvidnosti. S druge strane, potraživanja koja
    imaju banke ili druge finansijske institucije
    koje su plasirale zajmove, najčešće su dugoroč-
    ne ili makar dugoročnije prirode. Zato su ti
    poverioci više zainteresovani za sposobnost
    kompanije da na dugi rok svojim novčanim to-
    kovima bude sposobna za izmirivanje obaveza
    prema njima. Oni mogu da procene tu sposobnost
    analizom strukture kapitala kompanije, glav-
    nih izvora i upotrebe sredstava, profitabil-
    nosti itd.
    Vlasnike kompanije prvenstveno interesuje
    sadašnja i buduća zarada, kao i stabilnost tih
    zarada (što manje oscilacije od postavljenog,
    planiranog trenda). Kao rezultat toga vlasni-
    ci se usredsređuju na analizu profitabilnosti
    kompanije. Osim toga, zanima ih i finansijsko
    stanje kompanije, ali u onom obimu koji utiče
    na sposobnost kompanije da isplati dividende
    (ili drugi oblik učešća u dobiti) i izbegne ban-
    krot. Svi do sada opisani slučajevi odnose se na
    „dobavljače” izvora finansiranja. To znači da je
    ova analiza na neki način pogled spolja na kom-
    paniju.
    Tabela 1: Korisnici analize finansijskih izveštaja
    Interni
    korisnici
    Vlasnici Rast i prinos Prinos na sopstveni kapital, pokazatelji aktivnosti
    Direktor
    (uprava)
    Likvidnost, solventnost,
    rentabilnost, rast SVE
    Spoljni
    korisnici
    Kupci Aktivnost Aktivnost upravljanja zalihama i potraživanjima od
    kupaca
    Dobavljači Likvidnost Koeficijenti likvidnosti, brzi test, aktivnost
    upravljanja obavezama prema dobavljačima
    Banke Likvidnost i solventnost Kratkoročna i dugoročna finansijska struktura,
    likvidnost, solventnost, zaduženost
    Investitori Rentabilnost i tržišna
    vrednost
    Prinos na kapital, prinos na akcije, dividenda po
    akciji
    Država Likvidnost i rast Likvidnost
    164 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POSLOVNE FINANSIJE
    Interno menadžment koristi finansijsku
    analizu zbog unutrašnje kontrole i osiguranja
    finansijskog stanja i uspešnosti kompanije,
    pri čemu je od njih zahtevaju (poveren im je taj
    zadatak) vlasnici i drugi poverioci. Sa aspek-
    ta unutrašnje kontrole, menadžment mora da
    sprovodi finansijsku analizu zbog efikasnog
    planiranja i kontrole. Da bi mogao da planira
    budućnost, finansijski menadžer mora da proce-
    ni sadašnji finansijski položaj kompanije i da
    oceni mogućnosti u odnosu na sadašnje stanje. I
    konačno, da bi mogao efikasno da pregovara za
    spoljne izvore finansiranja, mora da bude upo-
    znat sa svim aspektima finansijske analize koju
    koriste spoljni dobavljači kapitala u proceni
    kompanije.
    Cilj analize bilansa
    Cilj analize bilansa često se uslovljava su-
    bjektom za koji se vrši analiza.
    Dakle, subjekt za koji se vrši analiza posta-
    vlja ciljeve analize bilansa koje analitičar
    treba da ostvari. Budući da su ciljevi subjekta
    za koji se vrši analiza po pravilu različiti,
    cilj analize bilansa i ne može da bude defini-
    san tako da odgovara svim subjektima (npr. ban-
    ka će kao cilj analize postaviti ocenu kreditne
    sposobnosti, statistika utvrđivanje statističkih
    podataka itd.).
    Međutim, s obzirom na to da je predmet ana-
    lize Bilans stanja i Bilans uspeha, bez obzira
    na to kakve ciljeve postavljaju subjekti za koje
    se vrši analiza, smatra se da je opšti (zajed-
    nički) cilj svake analize bilansa ocena finan-
    sijskog položaja ili stanja i rentabiliteta.
    Finansijsko stanje, koje se često naziva i
    finansijska situacija ili finansijska konsti-
    tucija, jeste struktura sredstava i izvora finan-
    siranja iz koje se izvlače relacije između odnosa
    sredstava po roku vezanosti i izvora finan-
    siranja po roku raspoloživosti (finansijska
    ravnoteža) i odnosa sopstvenih i pozajmljenih
    izvora finansiranja (zaduženost). Finansijska
    ravnoteža, zaduženost, reprodukciona sposob-
    nost i održavanje realne vrednosti sopstvenog
    kapitala čine zajedno finansijski položaj dru-
    štva.
    Rentabilnost je uvećanje (prirast) sopstve-
    nog kapitala po osnovu finansijskog rezultata,
    ali sam finansijski rezultat je složen jer po-
    tiče iz poslovnih, finansijskih i ostalih pri-
    hoda.
    Ako dva preduzeća u apsolutnom iznosu imaju
    isti finansijski rezultat, a pritom se razlikuju
    po iznosima iz kojih potiče finansijski rezul-
    tat, onda je to različit kvalitet. S druge strane,
    rizik ostvarenja finansijskog rezultata može
    da bude veći ili manji, što je izuzetno važno za
    ocenu rentabilnosti.
    Najzad, preduzeće može da ima loš finansij-
    ski položaj i negativan finansijski rezultat. U
    takvim okolnostima analiza bilansa mora da
    pruži odgovor može li ili ne može preduzeće
    da popravi finansijski položaj (da ga dovede u
    normalu) i može li ili ne može da izađe iz zone
    gubitaka.
    Znači, ciljevi analize bilansa su:
    1. analiza finansijskog rezultata, koja obuhvata
    analize: strukture i dinamike ukupnog prihoda
    i rasporeda ukupnog prihoda, izvora finansij-
    skog rezultata, rizika ostvarenja finansijskog
    rezultata, rentabilnosti i mogućnosti izlaska
    iz zone gubitka;
    2. analiza finansijskog položaja, koja sadrži
    analize: dugoročne i kratkoročne finansij-
    ske ravnoteže, reprodukcione sposobnosti,
    zaduženosti, održavanja realne vrednosti
    sopstvenog kapitala i mogućnosti poboljšanja
    finansijskog položaja;
    3. analiza imovinskog položaja, koja se odnosi
    na analizu: strukture poslovne imovine, fiksne
    imovine i obrtne imovine.
    Zadatak analize bilansa
    Prilikom ocene stanja i razvoja finansijskog
    položaja preduzeća zadaci analize su da utvrdi:
    1. stanje i razvoj dugoročne i kratkoročne finan-
    sijske ravnoteže,
    2. stanje i razvoj reprodukcione sposobnosti,
    3. stanje i razvoj zaduženosti i
    4. da li preduzeće održava ili ne održava re-
    alnu vrednost sopstvenog kapitala.
    Prilikom ispitivanja mogućnosti poboljša-
    nja finansijskog položaja u smislu njegovog do-
    vođenja u normalu, zadaci analize su da utvrdi:
    1. skrivene gubitke,
    2. mogućnost poboljšanja dugoročne i kratkoroč-
    ne finansijske ravnoteže putem promene struk-
    ture sredstava i izvora finansiranja,
    APRIL 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 165
    POSLOVNE FINANSIJE
    3. nedostatak kapitala za dovođenje finansij-
    skog položaja na normalu i
    4. mogućnost ostvarenja finansijskog rezultata
    u visini nedostataka kapitala ili mogućnost
    pokrića kamata po osnovu dodatnog zaduženja
    u visini nedostajućeg kapitala za dovođenje fi-
    nansijskog položaja na normalu.
    Vrste finansijske analize
    U cilju dobijanja sveobuhvatne slike o poslo-
    vanju koriste se različiti instrumenti analize,
    koji su struktuirani od sredstava i tehnika koje
    se kombinuju u cilju ocenjivanja i dinamičkog
    praćenja ključnih pokazatelja poslovanja. Kao
    najčešća sredstva analize finansijskih izve-
    štaja primenjuju se:
    1. vertikalna analiza i horizontalna analiza
    bilansa,
    2. analiza osnovnih finansijskih indikatora
    (racio analiza),
    3. analiza prinosnog položaja (finansijskog re-
    zultata), imovinskog i finansijskog položaja,
    4. analiza kreditnog boniteta.
    Poslovi koje radi dobar računovođa
    Osnovni poslovi koje obavlja dobar računo-
    vođa, bilo da je zaposlen u preduzeću bilo da je
    angažovan kao vanjski saradnik, navedeni su u
    nastavku:
    1. upravljanje plaćanjima – izdavanje i prijem
    faktura, izvršavanje plaćanja prema redosle-
    du dospeća, upravljanje likvidnošću, kontrola
    blagajne i izvoda;
    2. jednostavna knjiženja – knjiženje nabavke,
    prodaje i praćenje promena na tekućim računima
    i kontrola sa izvodom iz banke;
    3. planiranje tokova gotovine – projektovanje
    budućih novčanih tokova i predviđanje eventu-
    alnih likvidnosnih „rupa” na vreme (nedostata-
    ka finansijskih sredstava usled neusklađenosti
    priliva i odliva);
    4. kontrola kreditne izloženosti ka kupcima
    – praćenje potraživanja, njihov kvalitet i kon-
    trolisanje naplate u skladu sa ugovorenim va-
    lutama;
    5. finansijsko upravljanje i saradnja sa svim re-
    levantnim institucijama – pre svega bankama i
    to tako što će ih držati informisanim o svim
    bitnijim promenama u poslovanju;
    6. praćenje i izmirivanje svih opštih troškova
    – kao što su troškovi za službene automobile,
    lizing, zakup i drugi prateći režijski troškovi;
    7. praćenje svih zakonskih regulativa – ažurno
    i pravovremeno praćenje svih relevantnih pro-
    mena zakonskih regulativa i adekvatno usklađi-
    vanje poslovanja sa njima, saradnja sa poreskim
    organima (svi relevantni porezi, npr.: PDV, po-
    rez na dobit, porez na dohodak, akcize, admini-
    strativne i druge takse i sl.);
    8. obračun i sva pripadajuća knjiženja i plaćanja
    ličnih dohodaka zaposlenih – obračun, isplate i
    sve zakonski potrebne administrativne radnje u
    vezi sa tim, kontrola i provera sa regulatornim
    organima (PIO, zdravstvo i sl.) da li su sve pro-
    mene ažurno i korektno evidentirane;
    9. savetodavni i drugi poslovi – preduzeće koje
    planira adekvatan rast i razvoj mora da ima kva-
    litetnog računovođu, koji to može da prati kroz
    razne forme izveštavanja i primerene i pravo-
    vremene savete kako sa aspekta poreza tako i sa
    aspekta raznih ušteda i minimiziranja mogućih
    izloženosti riziku i drugih strateških pitanja.
    Jedna od glavnih uloga dobrog računovođe
    jeste i to da održava blisku saradnju sa ban-
    kama, kao i da im pravovremeno dostavlja po-
    trebne podatke i izveštaje kako bi olakšao
    pristup izvorima finansiranja.
    Zato kvalitetan i profesionalan računovo-
    đa treba da bude partner u poslu, koji može da
    obezbeđuje i savetodavne finansijske usluge.
    PS