Autor: Dejan Dabetić

  • Novosti od 1. 1. 2019. godine: Ugovori o izbegavanju dvostrukog oporezivanja

    Od 1. 1. 2019. godine počinju da se primenjuju Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja sa Republikom Indonezijom i Ugovor sa Republikom San Marino, a Sporazum o izbegavanju dvostrukog oporezivanja sa Malezijom prestaje da važi, dok su ugovori o izbegavanju dvostrukog oporezivanja sa Austrijom, Velikom Britanijom, Litvanijom, Poljskom, Slovačkom, Slovenijom i Francuskom izmenjeni.

    [pdfjs-viewer url=“https%3A%2F%2Fwww.poslovnisavetnik.net%2Fwp-content%2Fuploads%2F2018%2F12%2FPS25-118.pdf“ viewer_width=100% viewer_height=1360px fullscreen=true download=true print=true]

    118 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POREZI
    Početak primene Ugovora o izbegavanju
    dvostrukog oporezivanja sa Republikom
    Indonezijom
    Ugovor između Vlade Republike Srbije i Vla-
    de Republike Indonezije o izbegavanju dvostru-
    kog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak
    (u daljem tekstu: Ugovor) stupio je na snagu 13.
    decembra 2018. godine. Ugovor počinje da se pri-
    menjuje od 1. januara 2019. godine.
    Podsetnik: Ugovor je potpisan u Džakarti 28.
    februara 2011. godine.
    Zakon o potvrđivanju, kao i tekst Ugovora,
    objavljeni su u „Službenom glasniku Republike
    Srbije – Međunarodni ugovori”, broj 4/11 od 27.
    maja 2011. godine.
    S tim u vezi, maksimalne stope poreza po od-
    bitku na dividende, kamatu i autorske naknade,
    predviđene u Ugovoru (koje država izvora – npr.
    Republika Srbija, može da primeni prilikom nji-
    hove isplate), jesu:
    Dividende: 15 odsto bruto iznosa dividendi (bez
    obzira na to da li se dividende isplaćuju
    fizičkim ili pravnim licima)
    Kamata: 10 odsto od bruto iznosa kamate
    Autorske
    naknade:
    15 odsto od bruto iznosa autorskih
    naknada
    Napomena:
    Kao izuzetak od navedenog, kamata koja nasta-
    je u Republici Srbiji, a isplaćuje se rezidentu
    Indonezije, oporezuje se samo u Indoneziji ako
    je ostvari i stvarno poseduje Vlada Indonezi-
    je, uključujući i njenu političku jedinicu ili
    jedinicu lokalne samouprave ili Centralnu
    banku, ili druga finansijska institucija koju u
    potpunosti poseduje Vlada Indonezije, uključuju-
    ći njenu političku jedinicu ili jedinicu lokal-
    ne samouprave ili centralnu banku – i obrnuto.
    Početak primene Ugovora o izbegavanju
    dvostrukog oporezivanja sa Republikom
    San Marino
    Od 1. januara 2019. godine počinje da se pri-
    menjuje Ugovor između Vlade Republike Srbije
    i Vlade Republike San Marino o izbegavanju
    dvostrukog oporezivanja i sprečavanju poreske
    evazije u odnosu na poreze na dohodak – u daljem
    tekstu: Ugovor („Sl. glasnik RS – Međunarodni ugo-
    vori”, br. 12/18 od 27. 9. 2018. godine).
    Napomena: Početkom primene Ugovora stiču
    se uslovi za izmenu Pravilnika o listi jurisdik-
    cija sa preferencijalnim poreskim sistemom
    („Sl. glasnik RS”, br. 122/12) u smislu izostavljanja
    San Marina sa pomenute liste.
    S tim u vezi, maksimalne stope poreza po od-
    bitku na dividende, kamatu i autorske naknade,
    predviđene u Ugovoru (koje država izvora – npr.
    Republika Srbija, može da primeni prilikom nji-
    hove isplate), jesu:
    Dividende: 5 odsto bruto iznosa dividendi ako je
    stvarni vlasnik kompanija (izuzimajući
    partnerstvo) koja u toku perioda od 365
    dana, koji uključuje dan isplate dividendi,
    neposredno ima najmanje 25 odsto kapitala
    kompanije koja isplaćuje dividende;
    10 odsto bruto iznosa dividendi u svim
    drugim slučajevima
    Kamata: 10 odsto od bruto iznosa kamate
    Autorske
    naknade:
    10 odsto od bruto iznosa autorskih
    naknada
    mr Dejan Dabetić, Ministarstvo finansija
    Novosti od 1. 1. 2019. godine:
    Ugovori o izbegavanju dvostrukog
    oporezivanja
    Od 1. 1. 2019. godine počinju da se primenjuju Ugovor o izbegavanju dvostrukog
    oporezivanja sa Republikom Indonezijom i Ugovor sa Republikom San
    Marino, a Sporazum o izbegavanju dvostrukog oporezivanja sa Malezijom
    prestaje da važi, dok su ugovori o izbegavanju dvostrukog oporezivanja
    sa Austrijom, Velikom Britanijom, Litvanijom, Poljskom, Slovačkom,
    Slovenijom i Francuskom izmenjeni.
    JANUAR 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 119
    POREZI
    Napomena:
    Kao izuzetak od navedenog, kamata koja nasta-
    je u Republici Srbiji, a isplaćuje se rezidentu
    San Marina, oporezuje se samo u San Marinu ako
    je primalac stvarni vlasnik kamate i ako kamatu
    ostvari: Vlada San Marina ili njene političke
    jedinice ili jedinice lokalne samouprave; Cen-
    tralna banka San Marina; finansijska institu-
    cija koju kontroliše ili pretežno poseduje
    Vlada San Marina ili njene političke jedinice
    ili jedinice lokalne samouprave – i obrnuto.
    Prestanak važenja Sporazuma o
    izbegavanju dvostrukog oporezivanja sa
    Malezijom
    Od 1. januara 2019. godine prestaje da važi
    (i da se primenjuje) Sporazum između Saveznog
    izvršnog veća Skupštine Socijalističke Fede-
    rativne Republike Jugoslavije i Vlade Malezije
    o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu
    na poreze na dohodak, sa Protokolom („Sl. list
    SFRJ – Međunarodni ugovori”, br. 15/90 – u daljem
    tekstu: Sporazum).
    Navedeno važi jer je od nadležnih organa
    Malezije dobijeno obaveštenje o prestanku va-
    ženja Sporazuma, odnosno o njihovom stavu da
    se Sporazum ne primenjuje u odnosima između
    Republike Srbije i Malezije, kao i da bi Repu-
    blika Srbija i Malezija trebalo da zaključe novi
    bilateralni sporazum o izbegavanju dvostrukog
    oporezivanja.
    Izmenjeni ugovori o izbegavanju
    dvostrukog oporezivanja sa Austrijom,
    Velikom Britanijom, Litvanijom,
    Poljskom, Slovačkom, Slovenijom i
    Francuskom.
    Od 1. januara 2019. godine počinju da se pri-
    menjuju:
    1. Ugovor između Republike Srbije i Republi-
    ke Austrije o izbegavanju dvostrukog oporeziva-
    nja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu
    („Sl. glasnik RS – Međunarodni ugovori”, br. 8/10),
    izmenjen Multilateralnom konvencijom za pri-
    menu mera koje se u cilju sprečavanja erozije po-
    reske osnovice i premeštanja dobiti odnose na
    poreske ugovore („Sl. glasnik RS – Međunarodni
    ugovori”, br. 3/18);
    2. Sporazum između Socijalističke Federa-
    tivne Republike Jugoslavije i Ujedinjenog Kra-
    ljevstva Velike Britanije i Severne Irske o
    izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu
    na poreze na dohodak („Sl. list SFRJ – Međuna-
    rodni ugovori”, br. 7/82), izmenjen Multilate-
    ralnom konvencijom za primenu mera koje se,
    u cilju sprečavanja erozije poreske osnovice i
    premeštanja dobiti, odnose na poreske ugovore
    („Sl. glasnik RS – Međunarodni ugovori”, br. 3/18);
    3. Ugovor između Vlade Republike Srbije i
    Vlade Republike Litvanije o izbegavanju dvo-
    strukog oporezivanja u odnosu na poreze na doho-
    dak i na imovinu („Sl. glasnik RS – Međunarodni
    ugovori”, br. 42/09), izmenjen Multilateralnom
    konvencijom za primenu mera koje se, u cilju
    sprečavanja erozije poreske osnovice i preme-
    štanja dobiti, odnose na poreske ugovore („Sl.
    glasnik RS – Međunarodni ugovori”, br. 3/18);
    4. Ugovor između Savezne Vlade Savezne Re-
    publike Jugoslavije i Vlade Republike Poljske
    o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu
    na poreze na dohodak i na imovinu („Sl. list
    SRJ – Međunarodni ugovori”, br. 2/98), izmenjen
    Multilateralnom konvencijom za primenu mera
    koje se, u cilju sprečavanja erozije poreske osno-
    vice i premeštanja dobiti, odnose na poreske
    ugovore („Sl. glasnik RS – Međunarodni ugovori”,
    br. 3/18);
    5. Ugovor između Savezne Republike Jugo-
    slavije i Slovačke Republike o izbegavanju
    dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na
    dohodak i na imovinu („Sl. list SRJ – Međuna-
    rodni ugovori”, br. 4/01), izmenjen Multilateral-
    nom konvencijom za primenu mera koje se, u cilju
    sprečavanja erozije poreske osnovice i preme-
    štanja dobiti, odnose na poreske ugovore („Sl.
    glasnik RS – Međunarodni ugovori”, br. 3/18);
    6. Ugovor između Saveta ministara Srbije
    i Crne Gore i Vlade Republike Slovenije o iz-
    begavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na
    poreze na dohodak i na imovinu („Sl. list SCG
    RS – Međunarodni ugovori”, br. 7/03), izmenjen
    Multilateralnom konvencijom za primenu mera
    koje se, u cilju sprečavanja erozije poreske osno-
    vice i premeštanja dobiti, odnose na poreske
    ugovore („Sl. glasnik RS – Međunarodni ugovori”,
    br. 3/18);
    7. Sporazum između Socijalističke Fede-
    rativne Republike Jugoslavije i Republike
    Francuske u oblasti poreza na dohodak, sa Pro-
    tokolom („Sl. list SFRJ – Međunarodni ugovori”,
    br. 28/75), izmenjen Multilateralnom konvenci-
    jom za primenu mera koje se, u cilju sprečavanja
    120 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POREZI
    erozije poreske osnovice i premeštanja dobiti,
    odnose na poreske ugovore („Sl. glasnik RS – Me-
    đunarodni ugovori”, br. 3/18).
    Tekstovi navedenih ugovora/sporazuma biće
    objavljeni na sajtu Ministarstva finansija.
    Najvažnije izmene:
    1. Svrha UIDO (nova preambula) UIDO sa svim državama !!!
    2. Rešavanje dvojne rezidentnosti pravnih
    lica
    UIDO sa: Velikom Britanijom, Poljskom,
    Slovačkom i Slovenijom !!!
    3. Minimalni vremenski period (godina
    dana) posedovanja akcija ili udela … kao
    dodatni uslov za oporezivanje dividendi
    pravnih lica beneficiranom stopom poreza
    po odbitku iz UIDO-a
    UIDO sa: Poljskom, Slovačkom, Slovenijom i
    Francuskom !!!
    4. Minimalni vremenski period (godina
    dana) posedovanja akcija ili udela ili drugih
    uporedivih interesa (npr. u partnerstvu
    ili trustu) koji manje od 50 odsto svoje
    vrednosti ostvaruju od nepokretnosti u
    Srbiji – kao dodatni uslov za neoporezivanje
    kapitalnog dobitka u Srbiji
    UIDO sa: Poljskom, Slovačkom, Slovenijom i
    Francuskom !!!
    5. Onemogućavanje veštačkog izbegavanja
    postojanja SPJ:
    a) komisioni poslovi
    b) izuzimanje posebnih delatnosti – samo
    pripremne i pomoćne delatnosti (u odnosu
    na glavnu delatnost) ne dovode do postojanja
    SPJ (eng. anti fragmentation rule)
    c) zabrana podele jedinstvenog (građevinskog)
    ugovora na više delova (vremenskih perioda)
    – (eng. anti splitting contract rule)
    UIDO sa: Litvanijom, Slovačkom, Slovenijom
    i Francuskom !!!
    UIDO sa Austrijom, Litvanijom, Slovačkom,
    Slovenijom i Francuskom !!!
    UIDO sa: Litvanijom i Slovačkom !!!
    6. Sprečavanje zloupotrebe ugovora
    Test osnovnog/glavnog razloga (eng. Principal
    Purpose test – PPT
    UIDO sa svim državama !!!
    Blagovremeno će biti objavljen detaljan ko-
    mentar rešenja sadržanih u ugovorima/spora-
    zumima. PS
  • Ugovori o izbegavanju dvostrukog oporezivanja

    – primena u stalnim poslovnim jedinicama –

     Dobit preduzeća države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako preduzeće obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako preduzeće obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice, dobit preduzeća može da se oporezuje u toj drugoj državi, ali samo do iznosa koji se pripisuje navedenoj stalnoj poslovnoj jedinici.

    [pdfjs-viewer url=“https%3A%2F%2Fwww.poslovnisavetnik.net%2Fwp-content%2Fuploads%2F2018%2F12%2FPS25-111.pdf“ viewer_width=100% viewer_height=1360px fullscreen=true download=true print=true]

    JANUAR 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 111
    POREZI
    Uvod
    Srpski Nacrt ugovora, koji delegaciji Re-
    publike Srbije služi kao polazna osnova za
    pregovore, kao i do sada zaključeni ugovori o
    izbegavanju dvostrukog oporezivanja (u daljem
    tekstu: UIDO), u članu 7. (Dobit od poslovanja)
    propisuju da se „dobit preduzeća države ugo-
    vornice (pod kojim se, u skladu sa članom 3.
    (Opšte definicije) stav 1. tačka 8) UIDO-a, pod-
    razumeva preduzeće kojim rukovodi rezident
    države ugovornice – prim. D. D.) oporezuje samo
    u toj državi, osim ako preduzeće obavlja poslo-
    vanje u drugoj državi ugovornici preko stalne
    poslovne jedinice koja se u njoj nalazi (stalna
    poslovna jedinica nema pravni subjektivitet,
    zbog čega pravo na pogodnosti iz UIDO-a ne
    „vuče” samostalno, već preko matične kompani-
    je – prim. D. D.). Ako preduzeće obavlja poslo-
    vanje u drugoj državi ugovornici preko stalne
    poslovne jedinice, dobit preduzeća može da se
    oporezuje u toj drugoj državi, ali samo do izno-
    sa koji se pripisuje navedenoj stalnoj poslovnoj
    jediniciˮ, a to je dobit koju bi navedena stalna
    poslovna jedinica ostvarila da je poslovala kao
    posebno i odvojeno preduzeće koje obavlja iste
    ili slične delatnosti, pod istim ili sličnim
    uslovima, i to potpuno samostalno sa preduze-
    ćem čija je stalna poslovna jedinica (princip
    pripisivosti dobiti). U smislu ovih odredbi,
    pod izrazom „preduzeće Republike Srbije” u
    ugovorima o izbegavanju dvostrukog oporeziva-
    nja podrazumevaju se privredna društva i druga
    pravna lica, uključujući i preduzetnike.
    Primer: Poslovanje preko ogranka koji ima
    status stalne poslovne jedinice
    Kompanija koja je rezident Austrije za potre-
    be obavljanja konkretnog posla (montaža indu-
    strijske ili komercijalne opreme ili izgradnja
    objekta) namerava da u Republici Srbiji osnuje
    ogranak koji ima status njene stalne poslovne
    jedinice. Od ukupno planirane vrednosti po-
    sla, jedna trećina sredstava biće utrošena na
    izradu projektne dokumentacije (izradiće se u
    Austriji – u centrali matične kompanije), dok
    će ostale dve trećine predstavljati vrednost
    radova koji će se obaviti u Republici Srbiji.
    Imajući u vidu prethodno navedeni „princip
    pripisivosti dobitiˮ, u konkretnom slučaju Re-
    publika Srbija će, kao država izvora prihoda
    stalne poslovne jedinice, moći da oporezuje
    samo dve trećine sredstava od ukupnog iznosa
    koji će biti isplaćen rezidentu Austrije, zato
    što je to iznos koji može da se pripiše stalnoj
    poslovnoj jedinici.
    Preostala jedna trećina sredstava ne može
    da se pripiše dobiti stalne poslovne jedinice
    jer je ista ostvarena u Austriji (u centrali ili
    direkciji matičnog preduzeća stalne poslov-
    ne jedinice), a ne u Republici Srbiji i, shodno
    tome, oporezuje se samo u Austriji.
    S tim u vezi, u Protokolu koji čini sastavni
    deo UIDO-a sa Austrijom („Sl. list RS – Među-
    narodni ugovoriˮ, br. 8/10), uz član 7. Ugovora
    propisano je: „U vezi sa članom 7. st. (1) i (2)
    ovog ugovora, ako preduzeće države ugovorni-
    ce (u konkretnom slučaju Austrije – prim. D. D.)
    prodaje dobra ili robu ili obavlja poslovanje u
    mr Dejan Dabetić, Ministarstvo finansija
    Ugovori o izbegavanju dvostrukog
    oporezivanja – primena u stalnim
    poslovnim jedinicama
    Dobit preduzeća države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim
    ako preduzeće obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici preko stalne
    poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako preduzeće obavlja poslovanje u
    drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice, dobit preduzeća
    može da se oporezuje u toj drugoj državi, ali samo do iznosa koji se pripisuje
    navedenoj stalnoj poslovnoj jedinici.
    112 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POREZI
    drugoj državi (u konkretnom slučaju u Republi-
    ci Srbiji – prim. D. D.) preko stalne jedinice
    koja se u njoj nalazi, dobit te stalne jedinice ne
    određuje se na osnovu ukupnog iznosa koji je pri-
    milo preduzeće, već se određuje samo na osnovu
    dela ukupno primljenog iznosa koji može da se
    pripiše stvarnoj delatnosti stalne jedinice za
    tu prodaju ili poslovanje.
    U slučaju ugovora o nadzoru, isporuci ili
    montaži industrijske, komercijalne ili naučne
    opreme, ili o izgradnji objekata, ili u slučaju
    ugovora o javnim radovima, kada preduzeće ima
    stalnu jedinicu, podrazumeva se da se dobit te
    stalne jedinice ne određuje na osnovu ukupnog
    iznosa iz ugovora, već samo na osnovu dela ukup-
    nog iznosa koji je primilo preduzeće, koji se
    pripisuje delu ugovora koji je stvarno izvršila
    stalna jedinica u državi (u konkretnom slučaju u
    Republici Srbiji – prim. D. D.) u kojoj se ta stal-
    na jedinica nalazi.
    Dobit koja se odnosi na deo ugovora koji je iz-
    vršila direkcija preduzeća oporezuje se samo u
    državi (u konkretnom slučaju u Austriji – prim.
    D. D.) čiji je preduzeće rezident”, pri čemu je
    istovetno rešenje sadržano i u UIDO-u sa Švaj-
    carskom („Sl. glasnik SCG – Međunarodni ugovo-
    ri”, br. 11/05).
    Ovakvo rešenje zasniva se na shvatanju da
    može da se smatra da je preduzeće jedne države
    ugovornice aktivni učesnik u privrednom živo-
    tu druge države ugovornice u toj meri da pod-
    leže pod poresku jurisdikciju te druge države
    samo i tek onda kada u njoj ima stalnu poslovnu
    jedinicu, a u međunarodnoj teoriji i praksi po-
    znato je i opšteprihvaćeno kao „oporezivanje
    na odstojanjuˮ.
    U skladu sa navedenim, dobit koja se pripi-
    suje stalnoj poslovnoj jedinici biće dobit koja
    je ostvarena od strane odnosne stalne poslov-
    ne jedinice, kao da je stalna poslovna jedinica
    potpuno nezavisna celina koja posluje sa svojom
    centralom (matičnim preduzećem), kao i da je
    stalna poslovna jedinica posebno i odvojeno
    preduzeće koje posluje i prodaje pod uslovima
    i po cenama koje važe na slobodnom tržištu.
    S tim u vezi, Komentar OECD Modela ugovora
    (eng. Model Tax Convention on Income and on Capital
    – Condensed Version, 2017) ukazuje na to da je tako
    pripisiva dobit ona dobit koja je iskazana u
    poslovnim knjigama. Ipak, ovo pravilo dozvo-
    ljava organima zemlje u kojoj je locirana stalna
    poslovna jedinica da izvrše ispravke računa
    preduzeća kako bi se adekvatno odredila dobit
    koju bi stalna poslovna jedinica ostvarila da je
    bila nezavisno preduzeće koje posluje na odsto-
    janju od svoje centrale.
    Član 7. (Dobit od poslovanja) UIDO-a takođe
    predviđa da se pri određivanju dobiti stalne
    poslovne jedinice kao odbici priznaju troško-
    vi koji su učinjeni za potrebe stalne poslovne
    jedinice, uključujući i izvršne i opšte admini-
    strativne troškove tako učinjene bilo u državi
    u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica bilo
    na drugom mestu.
    Napomena: Stalna poslovna jedinica bi za po-
    trebe izrade poreskog bilansa, koji čini osnov
    za njeno oporezivanje u državi izvora, morala
    da vodi posebne evidencije, u kojima bi, pored
    ostalog, iskazala i transakcije sa svojom ma-
    tičnom kompanijom. Međutim, budući da se po-
    slovni odnosi između matične kompanije i njene
    stalne poslovne jedinice u stvarnosti formal-
    nopravno i ne mogu dogoditi (jer neko ne može
    sam sebi nešto da naplati ili proda), postavlja
    se pitanje kako da se knjigovodstveno eviden-
    tira (iskaže) npr. transakcija u kojoj matična
    kompanija, uz naplatu kamate, svojoj stalnoj po-
    slovnoj jedinici odobrava zajam, odnosno da li
    se stalnoj poslovnoj jedinici kao rashod u pore-
    skom bilansu priznaju troškovi otplate kamate
    po osnovu zajma uzetog od matične kompanije.
    Imajući u vidu navedeno, treba ukazati na to
    da domaće poresko zakonodavstvo Republike Sr-
    bije, odnosno Zakon o porezu na dobit pravnih
    lica (u daljem tekstu: ZPDPL), u članu 20. Zakona,
    kao i posebno Komentar OECD Modela ugovora,
    u pogledu priznavanja rashoda stalnoj poslovnoj
    jedinici na suštinski istovetan način zaključu-
    ju da se kamata i pripadajući troškovi po osnovu
    zajma koji je stalnoj poslovnoj jedinici odobri-
    la njena nerezidentna centrala, ne priznaju kao
    rashod u poreskom bilansu stalne poslovne je-
    dinice.
    Interna kamata se ne priznaje kao rashod
    jer je ugovor o zajmu, zaključen između
    matične kompanije i njene stalne poslovne
    jedinice, suprotan činjenici da stalna
    poslovna jedinica nema status pravnog
    lica, tj. nema pravnu sposobnost.
    JANUAR 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 113
    POREZI
    Definicija stalne poslovne jedinice
    Inače, izraz „stalna poslovna jedinicaˮ,
    prema članu 5. stav 1. UIDO-a, označava „stalno
    mesto preko koga preduzeće potpuno ili deli-
    mično obavlja poslovanjeˮ.
    Polazeći od navedene definicije, prilikom
    određivanja da li stalna poslovna jedinica po-
    stoji u praksi treba ukazati na to da je Komitet
    za fiskalne poslove OECD zauzeo stav da izraz
    „mestoˮ treba tumačiti na osnovu prirode odno-
    snog poslovanja, tj. da ovaj izraz u geografskom
    smislu treba tumačiti tako da se odnosi na bilo
    koju lokaciju koja je u ekonomskom smislu, kao i
    geografski, povezana sa vršenjem određene de-
    latnosti.
    Iz navedenog proizlazi da se bilo koje geo-
    grafsko područje koje u ekonomskom ili komer-
    cijalnom smislu predstavlja jednu celinu može
    smatrati stalnim mestom poslovanja preduzeća,
    čak i ako se (zbog prirode posla) poslovna de-
    latnost preduzeća obavlja na više mesta unutar
    tog područja.
    Imajući u vidu navedeno, „mesto poslovanjaˮ
    obuhvata sve prostorije, objekte ili instalacije
    koje preduzeće koristi za obavljanje poslovanja,
    nezavisno od toga da li se koriste isključivo
    za te namene. Naime, mesto poslovanja takođe
    može da postoji i onda kada nikakve prosto-
    rije nisu na raspolaganju ili jednostavno nisu
    neophodne za obavljanje poslovanja preduzeća,
    već preduzeće na raspolaganju ima samo određe-
    ni prostor. Ovde je važno ukazati na to da nije
    od značaja činjenica da li je preduzeće vlasnik
    mesta poslovanja ili je zakupilo mesto poslo-
    vanja ili je mesto poslovanja na bilo koji drugi
    način dostupno preduzeću (npr. kada preduzeće
    stalno koristi određeni prostor u carinskom
    skladištu za skladištenje carinskih dobara),
    čak i u slučaju da preduzeće mesto poslovanja
    koristi na zakonom nedozvoljen način, odnosno
    da je nelegalan pravni osnov korišćenja mesta
    poslovanja.
    Istovremeno, mesto poslovanja postoji i u
    slučaju kada se nalazi u poslovnim prostorijama
    drugog preduzeća, npr. kada preduzeće iz jedne
    države konstantno ima na raspolaganju određe-
    ne prostorije (ili neki njihov deo) čiji je vla-
    snik preduzeće iz druge države.
    Kada je reč o tumačenju dela definicije stalne
    poslovne jedinice koji se odnosi na „stalnostˮ
    mesta preko kojeg se obavlja poslovanje, većin-
    sko mišljenje je da će se smatrati da preduzeće
    države ugovornice ima stalnu poslovnu jedini-
    cu u drugoj državi ugovornici ukoliko u toj dru-
    goj državi zadržava mesto poslovanja u periodu
    dužem od šest meseci. Pošto postoje i izuzeci
    od ovog pravila povodom mogućeg različitog tu-
    mačenja u praksi dve države ugovornice o tome
    da li stalna poslovna jedinica postoji ili ne
    postoji, dat je sledeći primer:
    Primer: Definisanje stalne poslovne
    jedinice
    U poslovnom aranžmanu pravnog lica iz Repu-
    blike Srbije i pravnog lica iz Albanije dogovo-
    reno je da nerezidentno preduzeće iz Albanije u
    periodu od 10 meseci u Republici Srbiji pruža
    usluge, uključujući konsultantske usluge, preko
    svojih zaposlenih radnika ili drugog osoblja
    angažovanog od strane tog nerezidentnog pre-
    duzeća za navedene potrebe.
    Napomena: Albansko preduzeće pružaće uslu-
    ge konsaltinga u trajanju od po mesec dana u deset
    različitih gradova Republike Srbije.
    Imajući u vidu odredbe UIDO-a sa Albanijom
    (i posebno ZPDPL), postavlja se pitanje da li će
    se smatrati da preduzeće iz Albanije u Republici
    Srbiji ima stalnu poslovnu jedinicu i, ukoliko
    je odgovor pozitivan, da li će se tako ostvarena
    dobit oporezovati u Republici Srbiji.
    Prilikom analize navedene situacije u pr-
    vom redu treba poći od odredaba UIDO-a sa Al-
    banijom („Sl. list SCG – Međunarodni ugovoriˮ,
    br. 11/05 – u daljem tekstu: Ugovor), koji u članu 5.
    (Stalna poslovna jedinica) stav 3. pod 2) propi-
    suje da izraz „stalna poslovna jedinicaˮ obuhva-
    ta i pružanje usluga, uključujući konsultantske
    usluge, od strane preduzeća preko zaposlenih
    ili drugog osoblja angažovanog od strane pre-
    duzeća za te potrebe, ali samo ako se delatnosti
    te vrste obavljaju u zemlji u periodu ili perio-
    dima koji ukupno traju duže od devet meseci, u
    periodu od dvanaest meseci koji počinje ili se
    završava u odnosnoj poreskoj godiniˮ.
    S tim u vezi ukazuje se i na to da je navedena
    formulacija, koja u koncept postojanja stalne po-
    slovne jedinice uključuje i pružanje usluga uop-
    šte, računajući i konsultantske usluge, preuzeta
    iz UN Modela ugovora (eng. United Nations – Model
    Double Taxation Convention between Developed and
    Developing Countries, 2017) zato što se veruje da
    114 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POREZI
    pružanje npr. menadžerskih i konsultantskih
    usluga, koje u zemljama u razvoju vrše kompanije
    iz industrijski razvijenih zemalja, rezultira
    značajnim (izraženo u novcu) profitima, što
    zemljama u razvoju daje legitimno pravo njiho-
    vog oporezivanja. Napomena: Za razliku od nave-
    denog pristupa, OECD Model ugovora pružanje
    usluga, uključujući i konsultantske usluge, ne
    smatra samo po sebi činjenicom koja odlučujuće
    opredeljuje postojanje stalne poslovne jedinice
    – Republika Srbija u domaćem poreskom zakono-
    davstvu sledi OECD koncept, o čemu će detaljni-
    je biti govora u nastavku.
    S obzirom na izneto, preduzeće iz Albanije,
    na osnovu navedene odredbe Ugovora, u konkret-
    nom slučaju ima stalnu poslovnu jedinicu u Repu-
    blici Srbiji.
    Istovremeno, na osnovu rešenja sadržanog
    u domaćem poreskom zakonodavstvu Republike
    Srbije, odnosno u ZPDPL-u (član 4. st. 1, 2. i 3), za-
    ključuje se da nerezident u Republici Srbiji ima
    stalnu poslovnu jedinicu, pored ostalog, samo
    ako se pod stalnom poslovnom jedinicom, kao
    njenim osnovnim oblikom, podrazumeva „stalno
    mesto poslovanjaˮ, koje bi minimum trebalo da
    traje 6 meseci, kao i da je navedeno mesto veza-
    no za određenu geografsku lokaciju (istovetna
    definicija stalne poslovne jedinice sadržana
    je i u članu 5. stav 1. UIDO-a sa Albanijom), zatim
    ukoliko je u pitanju „građevinska stalna poslov-
    na jedinicaˮ, odnosno izvođenje građevinskih
    radova, što je, takođe, na izvestan način preu-
    zeto iz UIDO-a, i konačno, ako se radi o postoja-
    nju tzv. „zastupničke stalne poslovne jediniceˮ
    (kada lice, osim zastupnika sa samostalnim sta-
    tusom, u državi ugovornici, u konkretnom slu-
    čaju u Republici Srbiji, radi u ime preduzeća
    druge države ugovornice, u konkretnom slučaju
    preduzeća iz Albanije, smatra se da to preduze-
    će, u konkretnom slučaju preduzeće iz Albanije,
    ima stalnu poslovnu jedinicu u Republici Srbi-
    ji u odnosu na delatnosti koje to lice obavlja za
    preduzeće, u konkretnom slučaju za preduzeće iz
    Albanije, ako to lice ima i uobičajeno koristi
    u Republici Srbiji ovlašćenje da zaključuje ugo-
    vore u ime preduzeća iz Albanije…), ali ne i ako
    je u konkretnom slučaju reč o pružanju usluga, i
    to bez obzira na vremenski rok u kojem se uslu-
    ge pružaju (da i Republika Srbija ima drugačiji
    pristup, odnosno da i uslužnu stalnu poslovnu
    jedinicu smatra stalnom poslovnom jedinicom,
    onda bi to, kao i u Modelu ugovora UN, odnosno
    u UIDO-u sa Albanijom, u domaćem poreskom za-
    konodavstvu izričito bilo propisano).
    Imajući u vidu navedeno, iako je u konkretnom
    slučaju na osnovu odredaba UIDO-a nesporno
    postojanje stalne poslovne jedinice u Republi-
    ci Srbiji i, shodno tome, moguće oporezivanje
    njene dobiti u Republici Srbiji, to svoje pravo
    Republika Srbija u praksi ne može da iskoristi
    jer, shodno prethodno navedenim odredbama do-
    maćeg poreskog zakonodavstva, pružanje usluga
    kao takvo ne uzrokuje postojanje stalne poslovne
    jedinice.
    Stalna poslovna jedinica bi, shodno odred-
    bama domaćeg poreskog zakonodavstva – ZPDPL-
    -a, kao i u skladu sa Komentarom OECD Modela
    ugovora, postojala samo ako bi se pružanje uslu-
    ga moglo podvesti pod pojam „stalno mesto
    poslovanjaˮ, kao osnovni oblik stalne poslovne
    jedinice, pod uslovom, kako je to ranije navede-
    no, da stalno mesto poslovanja traje minimum
    šest meseci, kao i da je vezano za određenu geo-
    grafsku lokaciju, što u prethodno navedenom
    primeru nije slučaj jer se usluge pružaju na deset
    različitih lokacija – gradova.
    Pored navedenog, pod izrazom „stalna po-
    slovna jedinicaˮ, shodno članu 5. stav. 2. UOI-
    DO-a, podrazumeva se naročito: sedište uprave;
    ogranak (Zakon o privrednim društvima, „Sl.
    glasnik RSˮ, br. 36/11… 44/18; u članu 567. st. 1.
    i 2. Zakona propisano je da je „ogranak privred-
    nog društva (u daljem tekstu: ogranak) izdvojeni
    organizacioni deo privrednog društva na te-
    ritoriji Republike Srbije preko koga društvo
    obavlja delatnost u skladu sa zakonom. Ogranak
    nema svojstvo pravnog lica, a u pravnom prometu
    istupa u ime i za račun privrednog društvaˮ);
    poslovnica; fabrika; radionica; rudnik, izvor
    nafte ili gasa, kamenolom ili drugo mesto isko-
    rišćavanja prirodnih bogatstava.
    Izuzeci od postojanja stalne poslovne
    jedinice
    U vezi sa prethodno navedenim napominje se
    da je poslovnim ljudima od značaja i odredba
    člana 5. stav 4. UIDO-a, po kojoj se stalnoj poslov-
    noj jedinici strane firme u državi ugovornici
    neće pripisivati i, shodno tome, oporezivati
    dobit u nekoliko slučajeva, npr. ako stalna po-
    slovna jedinica samo kupuje dobra ili robu za
    JANUAR 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 115
    POREZI
    svoje matično preduzeće, ako samo skladišti,
    izlaže ili isporučuje robu koja pripada stra-
    nom preduzeću, održava zalihe za buduću prera-
    du ili samo prikuplja informacije, reklamira,
    obavlja naučnoistraživački rad ili sličnu pri-
    premnu ili pomoćnu delatnost za svoju centralu
    u državi rezidentnosti.
    Opšta karakteristika navedenih delatno-
    sti je da imaju pripremni ili pomoćni karakter
    za poslovanje preduzeća, pa je stoga prilikom
    eventualnog utvrđivanja dobiti nastale od tih
    delatnosti veoma teško ili gotovo nemoguće
    utvrditi iznos dobiti nastale od tih delatno-
    sti koji bi trebalo oporezovati. Cilj navede-
    ne odredbe je, takođe, da učvrsti međunarodnu
    trgovinu putem oslobođenja kretanja dobara i
    usluga između država od oporezivanja na izvoru
    dohotka (u državi izvora) u pogledu onih aktiv-
    nosti koje nisu posedovale značajnu operacionu
    bazu u državi izvora dohotka, pa su kao takve
    bile samo slučajne, prethodne ili pomoćne, u
    službi glavnog cilja i funkcije poslovanja pre-
    duzeća (suštinski iste, ali drugačije formuli-
    sane odredbe sadržane su i u ZPDPL-u).
    Primer 1: Izuzetak od postojanja stalne
    poslovne jedinice (1)
    Kompanija iz države A, sa kojom Republika
    Srbija ima zaključen UIDO, u Republici Srbiji
    ima stalno mesto poslovanja, koje traje duže od
    6 meseci. Napominje se da je održavanje stalnog
    mesta poslovanja isključivo u svrhu pribavlja-
    nja informacija za kompaniju iz države A (de-
    latnost stalnog mesta poslovanja sastoji se u
    istraživanju tržišta u Republici Srbiji), kao
    i za preduzimanje ostalih aktivnosti koje imaju
    pripremni ili pomoćni karakter za kompaniju
    iz države A.
    Imajući u vidu navedene činjenice, nema
    pravnog osnova za stav da kompanija iz države A
    u Republici Srbiji ima stalnu poslovnu jedini-
    cu, zato što su aktivnosti (u Republici Srbiji)
    stalnog mesta poslovanja kompanije iz države A
    pripremnog ili pomoćnog karaktera za matičnu
    kompaniju iz države A. Ovde treba podsetiti
    na to da je održavanje stalnog mesta poslovanja
    u funkciji istraživanja tržišta u Republici
    Srbiji, što su podaci koji mogu da posluže kao
    osnova za donošenje odluke o nekom budućem
    konkretnom poslovanju kompanije iz države A u
    Republici Srbiji.
    Primer 2: Izuzetak od postojanja stalne
    poslovne jedinice (2)
    Kompanija iz države A, sa kojom Republika
    Srbija ima zaključen UIDO, u Republici Srbiji
    ima stalno mesto poslovanja, koje traje duže od
    6 meseci. Napominje se da je održavanje stalnog
    mesta poslovanja isključivo u svrhu pribavljanja
    informacija za kompaniju iz države A (delat-
    nost stalnog mesta poslovanja sastoji se u istra-
    živanju (iz Republike Srbije) tržišta u drugim
    državama, kao i za potrebe kompanije iz države
    A) ili za obavljanje i drugih pripremnih ili po-
    moćnih aktivnosti (takođe u drugim državama,
    ali ne i u Republici Srbiji).
    Istovetan (negativan kao i u prethodnom
    primeru) odgovor u smislu nepostojanja stalne
    poslovne jedinice kompanije iz države A u Repu-
    blici Srbiji može biti istaknut i u slučaju da se
    aktivnosti pripremnog ili pomoćnog karaktera
    stalnog mesta poslovanja kompanije iz države A
    (u konkretnom slučaju istraživanje tržišta za
    potrebe matične kompanije iz države A) odnose
    na istraživanje tržišta u drugim državama, a
    ne isključivo na tržište Republike Srbije, iako
    se sam proces istraživanja tržišta efektivno
    obavlja iz Republike Srbije.
    Isto tako, na osnovu člana 5. stav 6. UIDO-
    -a „ne smatra se da preduzeće države ugovor-
    nice ima stalnu poslovnu jedinicu u drugoj
    državi ugovornici samo zato što u toj drugoj
    državi obavlja svoje poslove preko posredni-
    ka, generalnog komisionog zastupnika ili dru-
    gog predstavnika sa samostalnim statusom, ako
    ta lica deluju u okviru svoje redovne poslovne
    delatnostiˮ.
    Iz navedenog proizlazi da lice čini stalnu
    poslovnu jedinicu preduzeća za čiji račun radi
    samo ako je pravno i ekonomski zavisno od pre-
    duzeća i ako ne deluje u okviru svoje redovne po-
    slovne delatnosti kada radi za račun preduzeća.
    Stalna poslovna jedinica i
    oporezivanje dobiti od izvođenja
    građevinskih radova
    U ovom slučaju posebno se ukazuje na to da je u
    članu 5. stav 3. UIDO-a predviđeno da „gradili-
    šte ili građevinski ili montažni radovi čine
    stalnu poslovnu jedinicu samo ako traju duže od
    (u svakom konkretnom UIDO-u – prim. D. D.) pred-
    viđenog vremenskog periodaˮ.
    116 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    POREZI
    Ovo predstavlja izuzetak od prethodno nave-
    denog opšteg pravila da se stalnom poslovnom
    jedinicom smatra mesto preko kojeg preduzeće
    u potpunosti ili delimično obavlja poslovanje
    u periodu dužem od šest meseci i rezultat je
    opšteprihvaćenog stava u međunarodnoj praksi,
    koja građevinskim ili investicionim radovima
    daje poseban (povlašćen) poreski tretman. Na-
    vedeno rešenje je značajno jer od oporezivanja u
    drugoj državi ugovornici izuzima preduzeća Re-
    publike Srbije koja takve radove izvedu u ovom
    ili u kraćem periodu (bez obzira na rešenja
    sadržana u domaćem poreskom zakonodavstvu
    države izvora, zato što rešenja sadržana u
    UIDO-u imaju prednost u odnosu na rešenja sa-
    držana u domaćem poreskom zakonodavstvu),
    što ih čini konkurentnim u odnosu na preduzeća
    iz drugih zemalja koja nemaju takvu pogodnost i
    obrnuto. Napominje se da, ukoliko radovi traju
    duže od UIDO-om predviđenog vremenskog pe-
    rioda (npr. duže od dvanaest meseci – makar i
    samo jedan dan duže od dvanaest meseci), sma-
    tra se da preduzeća iz Republike Srbije imaju
    (građevinsku) stalnu poslovnu jedinicu u drugoj
    državi ugovornici i u njoj podležu oporeziva-
    nju za ceo period, tj. za dvanaest meseci i jedan
    dan, a ne samo za taj jedan dan koji prelazi peri-
    od od dvanaest meseci. To pokazuje koliko je u
    cilju smanjenja poreskih obaveza, imajući u vidu
    rešenja iz UIDO-a, važno poslovno planiranje.
    Zaključak
    Kada nerezidentni obveznik obavlja de-
    latnost na teritoriji Republike Srbije preko
    stalne poslovne jedinice – ogranka koji izvodi
    građevinske radove u trajanju dužem od šest me-
    seci, pri čemu je ogranak dužan da vodi poslov-
    ne knjige u skladu sa propisima kojima se uređuje
    računovodstvo i revizija, ogranak oporezivu
    dobit utvrđuje u poreskom bilansu na obrascu
    PB 1, čiji je sadržaj propisan Pravilnikom o
    sadržaju poreskog bilansa i drugim pitanjima
    od značaja za način utvrđivanja poreza na do-
    bit pravnih lica („Sl. glasnik RS”, br. 20/14…
    101/16), a konačnu obavezu po osnovu poreza na
    dobit pravnih lica u poreskoj prijavi na obra-
    scu PDO, koji je propisan Pravilnikom o sadr-
    žaju poreske prijave za obračun poreza na dobit
    pravnih lica („Sl. glasnik RS”, br. 30/15 i 101/16).
    Kada nerezidentni obveznik (npr. iz Tur-
    ske) primenjuje odredbe UIDO-a prema kojima
    gradilište ili građevinski ili montažni ra-
    dovi čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako
    traju duže od osamnaest meseci, a u praksi ra-
    dovi traju kraće od osamnaest meseci, pravo
    oporezivanja dobiti ostvarene od izvođenja
    predmetnih radova pripada isključivo zemlji
    rezidentnosti matičnog nerezidentnog prav-
    nog lica (u konkretnom slučaju Turskoj). Stoga
    ogranak nerezidentnog pravnog lica (rezidenta
    Turske) u Republici Srbiji ne podleže oporezi-
    vanju dobiti koju ostvari izvođenjem tih radova
    na njenoj teritoriji. Prema tome, a saglasno na-
    vedenoj odredbi člana 5. stav 3. ZPDPL-a, prili-
    kom sastavljanja poreske prijave ogranak u deo
    11. obrasca PDP unosi napomenu da dobit ogran-
    ka, ostvarena po osnovu izvođenja građevinskih
    radova na teritoriji Republike Srbije, ne pod-
    leže oporezivanju porezom na dobit pravnih
    lica.
    S tim u vezi, u skladu sa Službenim mišlje-
    njem MF br. 430-00-508/2017-04 od 12. 2. 2018.
    godine, ogranak na odgovarajućim rednim bro-
    jevima obrasca PB 1 (redni broj 1 odnosno 3,
    uključujući i redni broj 65), odnosno na odgova-
    rajućem rednom broju obrasca PDP (deo 5, redni
    broj 5.1) upisuje vrednost nula (0).
    Što se tiče načina utvrđivanja vremenskog
    perioda u kojem se izvode građevinski rado-
    vi, smatra se da u tom slučaju treba primeniti
    stručne stavove ili standarde koji važe u gra-
    đevinarstvu (Službeno mišljenje MF, br. 413-01-
    85/2013-04 od 30. 7. 2013. godine), odnosno:
    1) gradilište postoji od datuma kada ugova-
    rač (preduzetnik) započne rad, uključujući i pri-
    premne radove koji se vrše u državi u kojoj se
    građevinski radovi obavljaju, npr. kada se ofor-
    mi kancelarija za planiranje gradilišta (eng.
    planning office for construction; fr. bureau d,étude
    pour la construction);
    2) gradilište prestaje da postoji kada se ra-
    dovi završe ili trajno prekinu, uz napomenu da
    gradilište ne prestaje da postoji onda kada su
    radovi privremeno prekinuti, pri čemu vre-
    menski period u kojem su radovi sezonski – zbog
    lošeg vremena ili na drugi način prekinuti –
    zbog nedostatka materijala ili problema u vezi
    sa radnom snagom, mora da se računa u periodu
    postojanja gradilišta.
    JANUAR 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 117
    POREZI
    Isto tako, ukoliko glavni ugovarač – izvođač
    radova, koji je na sebe preuzeo obavezu izvrše-
    nja svih radova, izvođenje dela radova ugovori
    sa podizvođačima, vreme u kojem podizvođači
    izvode radove smatra se vremenom koje je na
    izvođenje radova utrošio glavni ugovarač –
    izvođač radova. Međutim, smatra se da i sami
    podizvođači na konkretnom gradilištu imaju
    stalnu poslovnu jedinicu ukoliko radovi traju
    duže od ugovorom o izbegavanju dvostrukog opo-
    rezivanja predviđenog vremenskog perioda.
    Prilikom utvrđivanja vremena završetka
    izvođenja građevinskih radova, ako je
    gradilište završeno pre isteka vremena
    predviđenog u UIDO-u, a UIDO još nije
    stupio na snagu, što znači da se u tom
    slučaju primenjuju odredbe domaćeg
    poreskog zakonodavstva zemlje izvora, a
    ne UIDO, nije od značaja okolnost da je
    plaćanje za izvršene građevinske radove
    izvršeno u vreme kada je UIDO stupio na
    snagu i bio u primeni, odnosno pre isteka
    vremenskog perioda predviđenog u UIDO-u
    – ali vremenskog perioda predviđenog
    za završetak građevinskih radova, a ne
    vremenskog perioda u kojem treba izvršiti
    plaćanje.
    Iz navedenog proizlazi da obveznik nema
    pravo na pogodnosti iz UIDO-a ako je gradili-
    šte završeno pre početka primene UIDO-a (bez
    obzira na to što je plaćanje za izvršene radove
    obavljeno u vremenu u kojem je UIDO bio u pri-
    meni).
    U cilju sagledavanja rešenja koja Republika
    Srbija ima u UIDO-u sa drugim državama
    u pogledu dužine vremenskog perioda
    povezanog sa izvođenjem građevinskih
    radova (nakon čijeg se isteka izvođenje
    građevinskih radova smatra stalnom
    poslovnom jedinicom), dati su sledeći
    podaci po zemljama:
    Šri Lanka (275 dana); Libija (3 meseca);
    Vijetnam, Malezija, Tunis (6 meseci);
    Azerbejdžan, Albanija, Gruzija, Egipat,
    Kazahstan, Katar, Kuvajt, Letonija,
    Litvanija, Malta, Norveška, Pakistan (9
    meseci); Austrija, Belgija, Belorusija,
    Bugarska, Bosna i Hercegovina, Velika
    Britanija i Severna Irska, Grčka, Danska,
    Estonija, Indija, Iran, Irska, Italija,
    Jermenija, Kanada, Kina, Kipar, Koreja
    (Rep.), Luksemburg, Mađarska, Moldavija,
    Nemačka, San Marino (Ugovor se primenjuje
    od 1. 1. 2019. godine), Slovačka, Slovenija,
    Ukrajina, Finska, Francuska, Holandija,
    Hrvatska, Crna Gora, Češka Republika,
    Švajcarska, Švedska, Španija (12 meseci);
    Koreja (DNR), Ruska Federacija, Turska,
    Ujedinjeni Arapski Emirati (18 meseci);
    Makedonija, Rumunija (24 meseca).
    PS