Autor: Ana Fuletin

  • Rad stranaca u Republici Srbiji

    Svi stranci koji rade u Republici Srbiji moraju da imaju odobrenje privremenog boravka i radnu dozvolu, a osnove za dobijanje istih mogu da budu različite. Oporezivanje ostvarenih zarada zavisi od toga da li je stranac stekao status rezidenta u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana, a obaveza obračunavanja i plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje zavisi od osnova po kome rade, ali i od postojanja sporazuma o socijalnom osiguranju zaključenih između Republike Srbije i zemlje iz koje je stranac upućen na rad. U članku je ukazano i na specifičnosti angažovanja stranaca van radnog odnosa i na sezonskim poslovima.

    [pdfjs-viewer url=“https%3A%2F%2Fwww.poslovnisavetnik.net%2Fwp-content%2Fuploads%2F2019%2F07%2FPS3132-155.pdf“ viewer_width=100% viewer_height=1360px fullscreen=true download=true print=true]

    JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 155
    ZARADE
    Dipl. pravnik, Ana Fuletin, glavni i odgovorni urednik časopisa „Lege Artis – PROPISI U PRAKSI”
    Rad stranaca u Republici Srbiji
    Svi stranci koji rade u Republici Srbiji moraju da imaju odobrenje privre-
    menog boravka i radnu dozvolu, a osnove za dobijanje istih mogu da budu razli-
    čite. Oporezivanje ostvarenih zarada zavisi od toga da li je stranac stekao
    status rezidenta u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana, a obaveza
    obračunavanja i plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje zavisi od osnova
    po kome rade, ali i od postojanja sporazuma o socijalnom osiguranju zaključe-
    nih između Republike Srbije i zemlje iz koje je stranac upućen na rad. U članku
    je ukazano i na specifičnosti angažovanja stranaca van radnog odnosa i na
    sezonskim poslovima.
    Uvod
    Strani državljanin može da radi u Republici
    Srbiji (dalje: Republici) po osnovu zapošljavanja
    kod rezidentnog (domaćeg) poslodavca,
    zatim po osnovu zapošljavanja u međunarodnim
    organizacijama i ustanovama i stranim diplomatskim
    i konzularnim predstavništvima na
    teritoriji Republike, kao i po osnovu upućivanja
    na rad u Republiku od strane inostranog
    poslodavca.
    Za uređenje pitanja od značaja za zapošljavanje
    i rad stranaca u Republici, oporezivanje
    ostvarenih zarada i regulisanje statusa socijalnog
    osiguranja relevantni su sledeći propisi:
    ● Zakon o zapošljavanju stranaca („Sl. glasnik
    RS”, br. 128/2014, 113/2017, 50/2018 i 31/2019),
    ● Pravilnik o dozvolama za rad („Sl. glasnik
    RS”, br. 63/2018),
    ● Zakon o strancima („Sl. glasnik RS”, br.
    24/2018 i 31/2019),
    ● Zakon o pojednostavljenom radnom angažovanju
    na sezonskim poslovima u određenim delatnostima
    („Sl. glasnik RS”, br. 50/2018),
    ● Zakon o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik
    RS”, br. 24/2001, 80/2002, 80/2002 – dr. zakon,
    135/2004, 62/2006, 65/2006, 31/2009, 44/2009,
    18/2010, 50/2011, 91/2011 – Odluka US RS, 93/2012,
    114/2012 – Odluka US RS, 47/2013, 48/2013, 108/2013,
    57/2014, 68/2014 – dr. zakon, 112/2015 i 113/2017; vidi
    usklađene dinarske neoporezive iznose – 10/2007,
    7/2008, 7/2009, 3/2010, 4/2011, 7/2012, 8/2013, 6/2014,
    5/2015, 5/2016, 7/2017, 7/2018, 95/2018 i 4/2019),
    ● Zakon o doprinosima za obavezno socijalno
    osiguranje („Sl. glasnik RS”, br. 84/2004,
    61/2005, 62/2006, 5/2009, 52/2011, 101/2011, 47/2013,
    108/2013, 57/2014, 68/2014 – drugi zakon, 112/2015,
    113/2017 i 95/2018; vidi usklađene dinarske iznose
    – 7/2008, 7/2009, 3/2010, 4/2011, 7/2012, 8/2013,
    6/2014, 5/2015, 5/2016, 7/2017, 7/2018 i 4/2019),
    ● Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
    („Sl. glasnik RS”, br. 34/2003, 64/2004 – Odluka
    US RS, 84/2004 – drugi zakon, 85/2005, 101/2005
    – drugi zakon, 63/2006 – Odluka US RS, 5/2009,
    107/2009, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013,
    75/2014, 142/2014 i 73/2018; vidi Rešenje US RS –
    60/2011; vidi Rešenje US RS – 7/2013),
    ● međunarodni ugovori o izbegavanju dvostrukog
    oporezivanja i
    ● međunarodni sporazumi o socijalnom osiguranju.
    Republika Srbija ima potpisane Ugovore o izbegavanju
    dvostrukog oporezivanja sa 59 zemalja:
    Zemlja
    Azerbejdžan Litvanija
    Albanija Luksemburg
    Austrija Mađarska
    Belgija Makedonija
    Belorusija Malta
    Bosna i Hercegovina Moldavija
    Bugarska Nemačka
    V. Britanija i Severna
    Irska
    Norveška
    Vijetnam Pakistan
    Gruzija Poljska
    Grčka Rumunija
    156 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    ZARADE
    Danska Ruska Federacija
    Egipat San Marino
    Estonija Slovačka
    Indija Slovenija
    Indonezija Tunis
    Iran Turska
    Irska Ujedinjeni Arapski Emirati
    Italija Ukrajina
    Jermenija Finska
    Kazahstan Francuska
    Kanada Holandija
    Katar Hrvatska
    Kina Crna Gora
    Kipar Češka Republika
    Koreja (DNR) Švajcarska
    Koreja (Rep.) Švedska
    Kuvajt Španija
    Letonija Šri Lanka
    Libija
    Takođe, Republika Srbija ima potpisane Međunarodne
    sporazume o socijalnom osiguranju
    sa 31 zemljom (od kojih ugovori sa Grčkom i NR
    Kinom još nisu u primeni):
    Zemlja
    Austrija Norveška
    Belgija Panama
    Bosna i Hercegovina Poljska
    Bugarska Rumunija
    Velika Britanija Ruska Federacija
    Grčka Slovačka
    Danska Slovenija
    Italija Turska
    Kanada Francuska
    NR Kina Holandija
    Kipar Hrvatska
    Libija Crna Gora
    Luksemburg Češka
    Mađarska Švajcarska
    Makedonija Švedska
    Nemačka
    Osnovne odredbe o boravku i radu
    stranaca
    Članom 9. Zakona o zapošljavanju stranaca zapošljavanje
    stranca do 1. 1. 2020. godine ostvaruje
    se pod uslovom da poseduje odobrenje za
    privremeni boravak, bez obzira na vremensko
    trajanje boravka ili stalno nastanjenje, u skladu
    sa Zakonom, kao i dozvolu za rad u skladu sa ovim
    zakonom, ako njim nije drugačije utvrđeno. Od 1.
    1. 2020. godine zapošljavanje stranca ostvaruje
    se pod uslovom da poseduje vizu za duži boravak
    po osnovu zapošljavanja, odobrenje za privremeni
    boravak ili stalno nastanjenje i dozvolu za
    rad, ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.
    Dokazi o ispunjavanju uslova za zapošljavanje
    stranca u skladu sa ovim zakonom obavezno se čuvaju
    u poslovnom prostoru u kome stranac radi.
    Viza za duži boravak po osnovu zapošljavanja
    jeste odobrenje za ulazak i boravak na teritoriji
    Republike u trajanju od 90 do 180 dana.
    Ovom izmenom poslodavcu je od 1. januara 2020.
    godine pružena mogućnost da tokom trajanja postupka
    odobrenja vize za duži boravak po osnovu
    zapošljavanja, koji pokreće stranac, a vodi
    se pred nadležnim diplomatsko-konzularnim
    predstavništvom Srbije u inostranstvu, pokrene
    postupak za izdavanje radne dozvole pred
    Nacionalnom službom za zapošljavanje. Dakle,
    poslodavac može da pokrene postupak dok je
    stranac u inostranstvu.
    Uslovi za zapošljavanje stranca utvrđeni Zakonom
    o zapošljavanju stranaca ne primenjuju se
    na zapošljavanje stranca koji:
    1) ima pravo na privilegije i imunitete u skladu
    sa potvrđenim međunarodnim ugovorima;
    1a) član je porodice člana diplomatsko-konzularnog
    predstavništva države sa kojom Republika
    ima zaključen bilateralni sporazum kojim
    se licu omogućava obavljanje plaćene delatnosti
    u Republici;
    2) boravi u Republici bez zasnivanja radnog odnosa,
    radi obavljanja poslova na osnovu odgovarajućih
    ugovora ili sporazuma sa međunarodnim
    organizacijama, između nadležnih institucija
    Republike i drugih država ili u okviru međunarodnih
    projekata o stručno-tehničkoj saradnji,
    obrazovanju ili istraživanju;
    3) predstavnik je inostranog medija, upisan u
    evidenciju predstavnika inostranih medija koja
    se vodi u ministarstvu nadležnom za poslove
    javnog informisanja u Republici;
    4) u Republici boravi radi obavljanja verskih
    poslova i verske službe ili organizuje, odnosno
    sprovodi dobrotvorne akcije u okviru registrovanih
    crkava i verskih zajednica u Republici, u
    skladu sa zakonom;
    5) volonter je u skladu sa zakonom kojim se uređuje
    oblast volontiranja;
    JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 157
    ZARADE
    6) na osnovu ugovora zaključenih između organa
    nadležnih za poslove odbrane ili unutrašnje
    poslove obavlja poslove od interesa za Republiku
    ili za potrebe odbrane ili bezbednosti
    zemlje, ili se usavršava u ovim oblastima;
    7) član je posade broda odnosno vazduhoplova
    ili obavlja poslove u drumskom ili železničkom
    saobraćaju i zaposlen je kod stranog poslodavca;
    8) član je spasilačke jedinice koja pruža pomoć
    prilikom otklanjanja posledica nesrećnih slučajeva
    i prirodnih katastrofa, kao i slučajeva
    humanitarne pomoći;
    9) član je autorske ili glumačke ekipe koja na teritoriji
    Republike proizvodi audio-vizuelno
    delo, u skladu sa Zakonom.
    Uslovi za zapošljavanje stranca utvrđeni Zakonom
    o zapošljavanju stranaca ne primenjuju se
    i na stranca čiji boravak u Republici ne traje
    duže od 90 dana u roku od šest meseci od dana
    prvog ulaska u Republiku, i to na stranca koji:
    1) vlasnik je, osnivač, zastupnik ili član organa
    pravnog lica registrovan u Republici, u skladu
    sa Zakonom, ako nije u radnom odnosu u tom pravnom
    licu;
    2) u Republici boravi radi uspostavljanja poslovnih
    kontakata ili prisustvovanja poslovnim
    sastancima i koji, bez ostvarivanja prihoda
    u Republici, obavlja druge poslovne aktivnosti
    koje se odnose na pripremu stranog poslodavca
    da uspostavi prisustvo i otpočne sa radom u Republici;
    3) predavač je ili istraživač koji učestvuje u
    organizovanim profesionalnim skupovima ili
    istraživačkim projektima ili obavlja rad u
    cilju predstavljanja ili sprovođenja različitih
    naučnih i tehničkih dostignuća, kao i njegovo
    prateće osoblje;
    4) obavlja privremene obrazovne, sportske,
    umetničke, kulturne i druge slične aktivnosti
    ili u Republici boravi na naučnom, umetničkom,
    kulturnom ili sportskom događaju u organizaciji
    ovlašćenih organizacija, državnih organa
    ili organa autonomne pokrajine i jedinica lokalne
    samouprave, kao i prateće organizacijsko
    i tehničko osoblje;
    5) upućeno je lice koje u Republici izvodi radove
    na osnovu ugovora o nabavci robe, nabavci
    ili zakupu mašina ili opreme i njene isporuke,
    instaliranja, montaže, opravke ili obučavanja
    za rad na tim mašinama ili opremi;
    6) samostalno ili za potrebe stranog poslodavca
    u Republici boravi radi obavljanja poslova
    opremanja i izlaganja opreme i eksponata na trgovinskim
    i drugim sajmovima i izložbama.
    Zapošljavanje stranca ostvaruje se pod uslovom
    da poseduje:
    ● odobrenje za privremeni boravak, bez obzira
    na vremensko trajanje boravka, ili odobrenje za
    stalno nastanjenje, u skladu sa Zakonom o strancima,
    i
    ● dozvolu za rad.
    Privremeni boravak stranca
    U skladu sa članom 18. Zakona o strancima,
    viza je odobrenje za ulazak, boravak ili tranzit,
    koje stranac pribavlja pre ulaska na teritoriju
    Republike Srbije.
    Članom 40. Zakona o strancima definisano je
    da je privremeni boravak dozvola boravka stranog
    državljanina u Republici Srbiji i može da
    se odobri strancu koji namerava da boravi u Re-
    publici Srbiji duže od 90 dana po osnovu:
    1) zapošljavanja;
    2) školovanja ili učenja srpskog jezika;
    3) studiranja;
    4) učestvovanja u programima međunarodne razmene
    učenika ili studenata;
    5) stručne specijalizacije, obuke i prakse;
    6) naučnoistraživačkog rada ili druge naučnoobrazovne
    aktivnosti;
    7) spajanja porodice;
    8) obavljanja verske službe;
    9) lečenja ili nege;
    10) vlasništva nad nepokretnosti;
    11) humanitarnog boravka;
    12) statusa pretpostavljene žrtve trgovine ljudima;
    13) statusa žrtve trgovine ljudima;
    14) drugih opravdanih razloga u skladu sa zakonom
    ili međunarodnim ugovorom.
    U slučaju privremenog boravka po osnovu zapošljavanja,
    isti može da se odobri i strancu
    koji namerava da u Republici Srbiji boravi
    kraće od 90 dana, a za taj rad mu je, u skladu sa
    propisima koji uređuju zapošljavanje stranaca,
    potrebna radna dozvola.
    Uz zahtev za odobrenje, odnosno produženje
    privremenog boravka stranac prilaže:
    1) važeći lični ili službeni pasoš;
    2) dokaz o sredstvima za izdržavanje tokom planiranog
    boravka;
    158 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    ZARADE
    3) prijavu boravišta ili adrese stanovanja u Republici
    Srbiji;
    4) dokaz o zdravstvenom osiguranju tokom planiranog
    boravka;
    5) dokaze o opravdanosti zahteva za odobrenje
    privremenog boravka u skladu sa osnovama propisanim
    članom 40. ovog zakona, kao i druga dokumenta
    na zahtev nadležnog organa;
    6) dokaz o uplati propisane administrativne
    takse.
    Dokazom o ispunjenosti uslova u pogledu
    zdravstvenog osiguranja smatraju se:
    ● međunarodna polisa o zdravstvenom osiguranju;
    ● obrazac, odnosno drugi dokument koji se izdaje
    u skladu sa zaključenim bilateralnim sporazumima
    o socijalnom osiguranju, merodavan za
    utvrđivanje svojstva osiguranika;
    ● polisa dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja
    koja je izdata u Republici Srbiji;
    ● isprava o zdravstvenom osiguranju izdata u
    Republici Srbiji u skladu sa propisima koji se
    primenjuju u oblasti zdravstvenog osiguranja.
    Ukoliko stranac ne priloži neki od ovih
    dokaza, potrebno je da dokaže da ima dovoljno
    sredstava da pokrije troškove lečenja koji mogu
    da nastanu na teritoriji Srbije za vreme dok se
    ne odluči o njegovom zahtevu, kao i za vreme trajanja
    privremenog boravka.
    Dozvola za rad
    Dozvola za rad može da se izda kao:
    1) lična radna dozvola;
    2) radna dozvola.
    Radna dozvola je vrsta dozvole za rad koja se
    izdaje kao:
    1) radna dozvola za zapošljavanje;
    2) radna dozvola za posebne slučajeve zapošljavanja;
    3) radna dozvola za samozapošljavanje.
    Stranac sa radnom dozvolom u Republici
    može da obavlja samo poslove za koje je dobio
    dozvolu.
    Članom 15. Zakona o zapošljavanju stranaca
    regulisano je da poslodavac na čiji je zahtev izdata
    radna dozvola:
    1) ne može da uputi stranca na rad kod drugog
    poslodavca;
    2) u obavezi je da prijavi stranca na obavezno
    socijalno osiguranje, u skladu sa Zakonom;
    3) snosi troškove izdavanja radne dozvole i
    iste ne može da prenese na stranca.
    Poslodavac koji je zaposlio stranca bez odgovarajućeg
    odobrenja za boravak i radne dozvole
    dužan je da mu isplati sva novčana potraživanja
    u skladu sa propisima o radu, uz uplatu pripadajućih
    poreza i doprinosa za obavezno socijalno
    osiguranje. U ovom slučaju postoji pretpostavka
    da je radni odnos trajao najmanje tri meseca,
    ukoliko se ne dokaže suprotno.
    Radna dozvola za zapošljavanje izdaje se na
    zahtev poslodavca, prema članu 16. Zakona o zapošljavanju
    stranaca, a u skladu sa stanjem na tržištu
    rada, pod uslovima da poslodavac:
    1) pre podnošenja zahteva za radnu dozvolu za
    zapošljavanje nije otpuštao zaposlene usled
    tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih
    promena na radnim mestima za koje se traži
    radna dozvola za zapošljavanje, u skladu sa propisima
    o radu;
    2) deset dana pre podnošenja zahteva za radnu
    dozvolu za zapošljavanje nije pronašao državljane
    Republike, lica koja imaju slobodan
    pristup tržištu rada ili stranca sa ličnom
    radnom dozvolom, odgovarajućih kvalifikacija
    sa evidencije organizacije nadležne za poslove
    zapošljavanja, pri čemu, izuzetno, kada je to u interesu
    Republike Srbije ili to nalažu međunarodno
    prihvaćene obaveze, ministar nadležan
    za poslove zapošljavanja može da odredi i rok
    kraći od deset dana;
    3) priloži predlog ugovora o radu ili drugog
    ugovora kojim se ostvaruju prava po osnovu rada,
    u skladu sa Zakonom.
    Radna dozvola za zapošljavanje izdaje se za
    zapošljavanje stranca koji ima (vizu za duži
    boravak po osnovu zapošljavanja od 1. 1. 2020.
    godine) odobrenje za privremeni boravak i ispunjava
    sve uslove iz zahteva poslodavca koji
    se odnose na odgovarajuća znanja i sposobnosti,
    kvalifikacije, prethodno iskustvo i dr.
    Izuzetno, kada je to u interesu Republike
    Srbije ili to nalažu međunarodno prihvaćene
    obaveze, privremena radna dozvola za zapošljavanje
    može da se izda strancu koji ispunjava sve
    uslove iz zahteva poslodavca koji se odnose na
    odgovarajuća znanja i sposobnosti, kvalifikacije,
    prethodno iskustvo i dr., uz prethodno
    pribavljenu saglasnost ministra nadležnog za
    unutrašnje poslove, pod uslovom da je stranac
    podneo zahtev za privremeni boravak. Ova radna
    dozvola izdaje se za period koji ne može biti
    duži od 45 dana.
    JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 159
    ZARADE
    Radna dozvola za zapošljavanje izdaje se za
    planirani period zaposlenja, a najduže dok traje
    privremeni boravak.
    Radna dozvola za posebne slučajeve zapošlja-
    vanja izdaje se na zahtev poslodavca, i to za:
    1) upućena lica;
    2) kretanje u okviru privrednog društva;
    3) nezavisne profesionalce;
    4) osposobljavanje i usavršavanje.
    Radna dozvola za upućena lica zaposlena kod
    stranog poslodavca izdaje se, u skladu sa članom
    19. Zakona o zapošljavanju stranaca, na zahtev poslodavca
    radi obavljanja poslova ili vršenja
    usluga na teritoriji Republike, na osnovu zaključenog
    ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji sa
    stranim poslodavcem, u skladu sa ovim zakonom.
    Uslov za izdavanje radne dozvole iz stava 1.
    ovog člana jeste da stranac ima:
    ● vizu za duži boravak po osnovu zapošljavanja
    ili odobrenje za privremeni boravak stranca
    (od 1. 1. 2020. godine);
    ● dokaz da je upućeno lice zaposleno kod stranog
    poslodavca najmanje jednu godinu;
    ● akt o upućivanju na privremeni rad u Republiku
    kojim se utvrđuje način ostvarivanja prava i
    obaveza iz rada, kao i način smeštaja i ishrane
    za vreme boravka i rada u Republici.
    Radna dozvola za upućena lica zaposlena kod
    stranog poslodavca izdaje se za period za koji
    je zaključen ugovor između poslodavca za koga se
    vrše usluge i stranog poslodavca, ali ne duže
    od godinu dana. Radna dozvola za upućena lica
    može da se produži najduže do dve godine, uz
    saglasnost ministarstva nadležnog za poslove
    zapošljavanja, a po prethodno pribavljenom mišljenju
    ministarstva nadležnog za oblast kojom
    se uređuje delatnost poslodavca za poslove ili
    usluge od interesa za Republiku.
    Izuzetno od navedenog, radna dozvola za
    upućena lica od strane stranog poslodavca registrovanog
    za obavljanje delatnosti u državi
    sa kojom Republika ima zaključen međunarodni
    ugovor kojim se uređuje upućivanje, izdaje se u
    postupku, saglasno uslovima i za period utvrđen
    tim sporazumom.
    Dozvola za upućena lica radi obavljanja poslova
    ili vršenja usluga po osnovu ugovora o
    nabavci robe, nabavci ili zakupu mašina ili
    opreme i njene isporuke, instaliranja, montaže,
    opravke ili obučavanja za rad na tim mašinama
    ili opremi, izdaje se pod uslovima propisanim
    u članu 19. Zakona o zapošljavanju stranaca, za
    period duži od 90 dana, odnosno za period potreban
    za obavljanje posla.
    Radna dozvola za kretanje u okviru privred-
    nog društva registrovanog u inostranstvu izdaje
    se na zahtev ogranka, odnosno zavisnog društva
    koje je registrovano u Republici, u cilju privremenog
    upućivanja, odnosno premeštanja za-
    poslenog na rad u taj ogranak, odnosno zavisno
    društvo, pod uslovom da je lice kod stranog poslodavca
    zaposleno najmanje godinu dana na poslovima
    rukovodioca, menadžera ili specijaliste
    za pojedine oblasti (ključno osoblje), kao i da će
    u Republici obavljati iste poslove. Izuzetno,
    radna dozvola za kretanje u okviru privrednog
    društva registrovanog u inostranstvu izdaje se i
    na zahtev ogranka, odnosno zavisnog društva koje
    je registrovano u Republici, u cilju privremenog
    upućivanja, odnosno premeštanja zaposlenog
    pripravnika na rad u tu organizacionu jedinicu,
    odnosno zavisno društvo. Ova radna dozvola izdaje
    se pod uslovima utvrđenim u članu 19. ovog
    zakona na period dok traje viza za duži boravak
    po osnovu zapošljavanja (od 1. 1. 2020. godine) ili
    privremeni boravak, ali ne duže od jedne godi-
    ne. Radna dozvola za kretanje u okviru privrednog
    društva može da se produži najduže do dve
    godine, uz saglasnost ministarstva nadležnog za
    poslove zapošljavanja, a po prethodno pribavljenom
    mišljenju ministarstva nadležnog za oblast
    kojom se uređuje delatnost poslodavca za poslove
    ili usluge od interesa za Republiku.
    Radna dozvola za nezavisnog profesionalca
    izdaje se na zahtev poslodavca, odnosno krajnjeg
    korisnika usluga, ako nezavisni profesionalac
    poseduje:
    1) vizu za duži boravak po osnovu zapošljavanja
    (od 1. 1. 2020. godine) ili odobrenje za privremeni
    boravak;
    2) zaključen ugovor sa poslodavcem ili krajnjim
    korisnikom usluga koji obavezno sadrži rok za
    obavljanje posla;
    3) odgovarajuće visoko obrazovanje i/ili tehničke
    kvalifikacije i propisano radno iskustvo
    u struci.
    Radna dozvola za nezavisnog profesionalca
    izdaje se na period potreban za obavljanje posla,
    ali ne duže od godinu dana.
    Radna dozvola za osposobljavanje i usavrša-
    vanje izdaje se na zahtev poslodavca, odnosno
    stranca radi obavljanja obuke, pripravničkog
    160 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    ZARADE
    staža, stručne prakse, stručnog osposobljavanja,
    odnosno usavršavanja, ako stranac poseduje:
    1) odobrenje za privremeni boravak;
    2) zaključen ugovor sa poslodavcem o obavljanju
    obuke, pripravničkog staža, stručne prakse,
    stručnog osposobljavanja, odnosno usavršavanja,
    koji sadrži mesto i rok trajanja.
    Radna dozvola za osposobljavanje i usavršavanje
    izdaje se na period trajanja obuke,
    pripravničkog staža, stručne prakse, stručnog
    osposobljavanja, odnosno usavršavanja, ali ne
    duže od godinu dana, uz mogućnost produženja
    za još godinu dana.
    Radna dozvola za samozapošljavanje izdaje
    se na zahtev stranca koji ima vizu za duži bo-
    ravak po osnovu zapošljavanja ili (od 1. 1. 2020.
    godine) odobrenje za privremeni boravak u Republici.
    U postupku izdavanja radne dozvole za samozapošljavanje,
    uz zahtev, stranac dostavlja i:
    1) izjavu o vrsti, trajanju i obimu aktivnosti kojima
    planira da se bavi;
    2) dokaz da ima odgovarajuće kvalifikacije za
    obavljanje konkretne delatnosti;
    3) predugovor ili ugovor kojim se dokazuje pravo
    vlasništva ili zakupa nad poslovnim prostorom
    u kome će se obavljati delatnost;
    4) – brisana – ;
    5) izjavu o broju i strukturi lica koja planira
    da zaposli, posebno državljana Republike, lica
    koja imaju slobodan pristup tržištu rada i
    stranaca sa ličnom radnom dozvolom.
    Radna dozvola za samozapošljavanje izdaje
    se na period dok traje odobrenje za privremeni
    boravak, a najduže na godinu dana, uz mogućnost
    produženja pod uslovom da stranac dokaže da
    nastavlja obavljanje istog posla pod uslovima
    pod kojima je dobio dozvolu.
    Stranac koji dobije radnu dozvolu za samozapošljavanje
    u obavezi je da započne obavljanje
    poslova za koje je radna dozvola izdata u roku od
    90 dana od dana dobijanja te dozvole.
    Opšte odredbe o oporezivanju prihoda
    stranaca
    Osnovne odredbe o oporezivanju prihoda
    stranaca sadržane su u Zakonu o porezu na dohodak
    građana (u daljnjem tekstu: ZPDG).
    Prema odredbi člana 7. stav 1. ZPDG-a, obveznik
    poreza na dohodak građana je rezident Republike
    Srbije za dohodak ostvaren na teritoriji
    Republike Srbije i u drugoj državi.
    Prema stavu 2. ovog člana, rezidentom Repu-
    blike smatra se, u smislu ovog zakona, fizičko
    lice koje:
    ● na teritoriji Republike ima prebivalište
    ili centar poslovnih i životnih interesa;
    ● na teritoriji Republike neprekidno ili sa
    prekidima boravi 183 ili više dana u periodu
    od 12 meseci, koji počinje i završava u odnosnoj
    poreskoj godini.
    U skladu sa odredbama člana 8. ZPDG-a, obve-
    znik poreza na dohodak građana jeste i fizičko
    lice koje nije rezident za dohodak ostvaren na
    teritoriji Republike.
    U vezi sa oporezivanjem rezidenata, odnosno
    nerezidenata Republike, u smislu čl. 7. i 8. ZPDG-a,
    izdvojeno je Mišljenje Ministarstva finansija
    br. 413-00-00915/2003-04 od 2. 10. 2003. godine:
    Prema odredbama čl. 7. i 8. Zakona o porezu
    na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/2001
    i 80/2002), obveznici poreza na dohodak građana
    na prihode ostvarene na teritoriji Republike
    Srbije su fizička lica koja ostvare te prihode,
    kako rezidenti tako i nerezidenti Republike.
    Smatramo da je prihod nesporno ostvaren na
    teritoriji Republike Srbije ako je isplati-
    lac prihoda pravno, odnosno fizičko lice koje
    je rezident Republike Srbije.
    Obračun i plaćanje poreza, ako obaveza pla-
    ćanja postoji u Republici Srbiji, nezavisno od
    toga da li prihod ostvaruje rezident ili nere-
    zident, vrši se po propisima Republike Srbije,
    ako međunarodnim ugovorom, odnosno sporazu-
    mom kojim je uređeno izbegavanje dvostrukog opo-
    rezivanja nije drukčije određeno.
    Suština poreskog tretmana zarada strana-
    ca jeste određivanje da li se strani državlja-
    nin smatra rezidentom ili nerezidentom u
    smislu Zakona o porezu na dohodak građana.
    Porezi i doprinosi na primanja
    stranih državljana zaposlenih kod
    rezidentnog (domaćeg) poslodavca
    Radni odnos sa stranim državljanima zasniva
    se u skladu sa opštim propisima o radu i posebnim
    propisima kojima su utvrđeni posebni
    uslovi za zapošljavanje stranih državljana.
    JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 161
    ZARADE
    Prema odredbi člana 29. Zakona o radu, strani
    državljanin ili lice bez državljanstva
    može da zasnuje radni odnos pod uslovima utvrđenim
    ovim zakonom i posebnim zakonom.
    Kada strani državljanin, u skladu sa Zakonom
    o zapošljavanju stranaca, ispuni propisane
    uslove za zapošljavanje, radni odnos zasniva u
    skladu sa Zakonom o radu i prava, obaveze i od-
    govornosti iz radnog odnosa ostvaruje u skladu
    sa tim zakonom. U članu 2. Zakona o radu propisano
    je da se odredbe tog zakona primenjuju i na
    zaposlene strane državljane i lica bez državljanstva
    koja rade kod poslodavca na teritoriji
    Republike Srbije, ako zakonom nije drukčije
    određeno.
    Strani državljanin koji zasnuje radni odnos
    sa poslodavcem na teritoriji Republike Srbije
    pod uslovima utvrđenim Zakonom o zapošljavanju
    stranaca i propisima o radu, ostvaruje sva
    prava iz radnog odnosa kao i ostali zaposleni.
    To znači da ima pravo na zaradu, naknadu zarade,
    naknadu troškova i druga primanja u skladu
    sa odredbama članova od 104. do 123. Zakona o
    radu.
    Na primanja stranih državljana po osnovu
    radnog odnosa plaćaju se porez i doprinosi
    kao i na primanja ostalih zaposlenih drža-
    vljana Republike Srbije.
    Porez na zarade stranih državljana
    Prema članu 7. ZPDG-a, obveznik poreza na
    dohodak građana je rezident Republike Srbije
    za dohodak ostvaren na teritoriji Republike
    Srbije i u drugoj državi.
    Rezidentom Republike smatra se, u smislu
    ovog zakona, fizičko lice koje:
    1) na teritoriji Republike ima prebivalište
    ili centar poslovnih i životnih interesa;
    2) na teritoriji Republike neprekidno ili sa
    prekidima boravi 183 ili više dana u periodu
    od 12 meseci, koji počinje ili se završava u odnosnoj
    poreskoj godini.
    Navedeni uslovi iz člana 7. Zakona o porezu
    na dohodak građana o nerezidentnosti stranog
    lica posmatraju se pojedinačno, što znači da,
    ako stranac ne ispunjava uslov iz tačke 2) – na
    teritoriji Republike boravi neprekidno ili sa
    prekidima 183 i više dana, uzima se u obzir ispunjenje
    uslova pod tačkom 1) – da ima prebivalište
    ili centar poslovnih i životnih interesa
    na teritoriji Republike i obratno.
    Za sticanje rezidentnosti dovoljno je da stranac
    ispuni samo jedan od navedenih uslova, o
    čemu je dato i Mišljenje Ministarstva finansija
    br. 413-00-1099/2003-04 od 17. 11. 2003. godine,
    iz kojeg je izdvojeno sledeće:
    Prema odredbi člana 7. Zakona o porezu na
    dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/2001 i
    80/2002 – dalje: Zakon), obveznik poreza na doho-
    dak građana je rezident Republike Srbije, za do-
    hodak ostvaren na teritoriji Republike Srbije,
    u drugoj republici i u inostranstvu.
    Rezident Republike jeste fizičko lice koje:
    1) na teritoriji Republike ima prebivalište
    ili centar poslovnih i životnih interesa;
    2) na teritoriji Republike neprekidno ili sa
    prekidima boravi 183 ili više dana u periodu od
    12 meseci, koji počinje ili se završava u odnosnoj
    poreskoj godini.
    Napred navedeni uslovi za sticanje poreskog
    rezidentstva Republike Srbije iz člana 7. stav
    2. Zakona, alternativno su postavljeni, tako da
    ispunjenje samo jednog od tih uslova predstavlja
    osnov za sticanje statusa poreskog rezidenta
    Republike Srbije.
    Strani državljanin koji je zasnovao radni
    odnos ima pravo na neoporezive iznose iz člana
    18. ZPDG-a, kao i svi drugi zaposleni, a to su naknade
    troškova za dolazak na posao i povratak sa
    posla; dnevnice za službeno putovanje u zemlji
    i inostranstvo; solidarne pomoći; poklon deci
    zaposlenih za Novu godinu i Božić i dr., do iznosa
    propisanih ovim članom. Takođe ima pravo
    na izuzimanje od oporezivanja primanja iz člana
    9, kao i poresko izuzimanje neoporezivog iznosa
    iz zarade po članu 15a ZPDG-a, koji u 2019. godini
    iznosi 15.300 dinara.
    Prilikom isplate prihoda stranim državljanima
    koji, u smislu ZPDG-a, imaju status nerezidenata,
    prilikom obračuna poreza po odbitku
    isplatilac prihoda, u skladu sa odredbama člana
    107a. ovog zakona, primenjuje odredbe ugovora
    o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, pod
    uslovom da nerezident dokaže status rezidenta
    države sa kojom je Republika Srbija zaključila
    ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja,
    kao i da je on stvarni vlasnik prihoda, a ne posrednik
    između isplatioca i nerezidentnog
    primaoca.
    162 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    ZARADE
    Nerezident treba da dokaže isplatiocu prihoda
    da ima status rezidenta države sa kojom
    je zaključen ugovor o izbegavanju dvostrukog
    oporezivanja, podnošenjem potvrde ili drugog
    odgovarajućeg dokumenta overenog od strane nadležnog
    organa druge države ugovornice čiji je
    rezident.
    Ovaj princip nerezidentnosti ne primenjuje
    se prilikom plaćanja poreza na zarade stranom
    državljaninu koji je zasnovao radni odnos kod
    poslodavca na teritoriji Republike, jer samim
    ispunjenjem uslova za zasnivanje radnog odnosa
    strani državljanin se smatra rezidentom od
    dana zasnivanja radnog odnosa (izvesno je da
    je već ispunio jedan od propisana dva uslova
    za sticanje statusa rezidenta). Osim toga, isti
    princip ne primenjuje se ni na lica koja rade po
    ugovoru o privremenim i povremenim poslovima,
    jer su ti poslovi izjednačeni sa radnim odnosom
    i takav rad smatra se radom na poslovima
    koji su slični poslovima iz člana 13. Zakona o
    porezu na dohodak građana.
    Prema tome, navedeni princip izbegavanja
    dvostrukog oporezivanja primenjuje se prili-
    kom plaćanja poreza po odbitku na sva druga
    primanja stranaca, osim na zarade stranca
    koji je u radnom odnosu na teritoriji Srbi-
    je i primanja stranca koji radi po ugovoru o
    privremenim i povremenim poslovima.
    Doprinosi za socijalno osiguranje na zarade
    stranih državljana
    Plaćanje doprinosa za obavezno socijalno
    osiguranje na zarade stranih državljana koji su
    zasnovali radni odnos na teritoriji Republike
    uređeno je Zakonom o doprinosima za obavezno
    socijalno osiguranje.
    Naime, Zakonom o doprinosima za obavezno
    socijalno osiguranje propisano je da su osiguranici
    zaposleni – fizička lica koja u radnom
    odnosu obavljaju poslove za poslodavca prema
    zakonima koji uređuju radne odnose.
    Ova odredba odnosi se na sva zaposlena lica,
    bez obzira na državljanstvo, pa prema tome i na
    strane državljane koji su, u skladu sa Zakonom
    o uslovima za zasnivanje radnog odnosa sa stranim
    državljanima i Zakonom o radu, zasnovali
    radni odnos na teritoriji Republike.
    Takođe, i po međunarodnim sporazumima
    o socijalnom osiguranju, koje je Republika za-
    ključila sa stranim državama, opšte pravi-
    lo je da se doprinosi za socijalno osiguranje
    plaćaju u skladu sa propisima države u kojoj
    se obavlja rad, odnosno države koja zaposle-
    nom pruža korišćenje prava po osnovu plaće-
    nih doprinosa.
    Izuzetak je napravljen skoro u svim spo-
    razumima o socijalnom osiguranju za lica
    upućena na rad u drugu državu radi rada u
    predstavništvima svoje države – da za odre-
    đeni period utvrđen sporazumom (obično 12
    ili 24 meseca) socijalne doprinose plaćaju
    prema propisima svoje zemlje (osigurani su
    u svojoj zemlji).
    Prema tome, svi strani državljani koji su
    radni odnos zasnovali na osnovu odobrenja za
    stalno nastanjenje ili privremeni boravak u Republici
    i imaju odobrenje za zasnivanje radnog
    odnosa, imaju isti status kao i državljani Republike,
    odnosno smatraju se osiguranicima zapo-
    slenima i obveznici su plaćanja doprinosa za
    obavezno socijalno osiguranje (za PIO, zdrav-
    stvo i za slučaj nezaposlenosti), koji se plaćaju
    na osnovicu i iz osnovice, po sledećim stopama:
    ● na teret stranog državljanina:
    1. doprinos za PIO – po stopi – 14%,
    2. doprinos za zdravstveno osiguranje – 5,15%,
    3. doprinos za osiguranje od nezaposlenosti –
    0,75%;
    ● na teret poslodavca:
    1. doprinos za PIO – po stopi – 12%,
    2. doprinos za zdravstveno osiguranje – 5,15%.
    Osnovicu doprinosa za osiguranike i za poslodavce,
    prema članu 13. Zakona o doprinosima
    za obavezno socijalno osiguranje, čine zarada,
    naknada zarade i druga primanja, u skladu sa zakonom
    koji uređuje radne odnose, opštim aktom
    i ugovorom o radu, odnosno rešenjem nadležnog
    organa.
    Osnovica za plaćanje doprinosa, u skladu sa
    čl. 36. i 42. Zakona o doprinosima za obavezno
    socijalno osiguranje, ne može da bude niža od
    najniže mesečne osnovice doprinosa, niti viša
    od najviše mesečne osnovice doprinosa.
    Prilikom isplate zarade i uplate poreza i
    doprinosa popunjava se poreska prijava kao i za
    ostale zaposlene, rezidente Srbije.
    JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 163
    ZARADE
    Porezi i doprinosi na primanja
    stranih državljana zaposlenih u
    međunarodnim organizacijama i
    ustanovama i stranim diplomatskim i
    konzularnim predstavništvima
    Obaveza plaćanja poreza na zarade
    Strani državljani koji su na teritoriji Republike
    zaposleni u međunarodnim organizacijama
    i ustanovama i stranim diplomatskim i
    konzularnim predstavništvima, obveznici su
    plaćanja poreza na zarade, osim za lica koja su
    prema propisima Republike oslobođena obaveze
    plaćanja poreza ili je međunarodnim ugovorom
    drugačije uređeno.
    Oslobođenje od plaćanja poreza, prema članu
    20. ZPDG-a, propisano je za zarade određenih
    lica koja rade u stranim diplomatskim i konzularnim
    predstavništvima ili međunarodnim
    organizacijama, odnosno kod predstavnika ili
    službenika takvih predstavništava ili organizacija,
    za:
    1) šefove stranih diplomatskih misija akreditovanih
    u Srbiji, osoblje stranih diplomatskih
    misija u Srbiji, kao i članove njihovih domaćinstava
    ako nisu državljani ili rezidenti Republike;
    2) šefove stranih konzulata u Srbiji i konzularne
    funkcionere ovlašćene da obavljaju
    konzularne funkcije, kao i članove njihovih domaćinstava
    ako nisu državljani ili rezidenti
    Republike;
    3) funkcionere Organizacije ujedinjenih nacija
    i njenih specijalizovanih agencija, stručnjake
    tehničke pomoći Organizacije ujedinjenih nacija
    i njenih specijalizovanih agencija;
    3a) funkcionere, stručnjake i administrativno
    osoblje međunarodnih organizacija, ako nisu državljani
    ili rezidenti Republike;
    4) zaposlene u stranim diplomatskim ili konzularnim
    predstavništvima i međunarodnim
    organizacijama, ako nisu državljani ili rezidenti
    Republike;
    5) počasne konzule stranih država za primanja
    koja dobijaju od države koja ih je imenovala za
    obavljanje konzularnih funkcija;
    6) zaposlene kod lica iz t. od 1) do 5) ovog člana,
    ako nisu državljani ili rezidenti Republike.
    Ova lica porez plaćaju po propisima države
    iz koje dolaze.
    Plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje
    Prema članu 11. stav 1. tačka 8) Zakona o penzijskom
    i invalidskom osiguranju, osiguranici
    zaposleni su i strani državljani koji su na teritoriji
    Republike zaposleni kod stranih pravnih
    i fizičkih lica, kao i u međunarodnim organizacijama
    i ustanovama i stranim diplomatskim i
    konzularnim predstavništvima, ukoliko međunarodnim
    sporazumom o socijalnom osiguranju
    nije drugačije regulisano.
    U međunarodnim sporazumima o socijalnom
    osiguranju po pravilu je utvrđeno da strani
    državljani koji su na teritoriji Republike zaposleni
    u međunarodnim organizacijama i ustanovama
    i stranim diplomatskim i konzularnim
    predstavništvima nisu naši osiguranici i na
    zarade koje ostvare u našoj zemlji ne plaćaju
    doprinose za socijalno osiguranje. Na ova lica
    primenjuju se pravni propisi o socijalnom osi-
    guranju države iz koje su upućeni.
    Izuzetak može da postoji ako je međunarodnim
    sporazumom o socijalnom osiguranju predviđeno
    da mogu da budu osigurani u skladu sa
    našim propisima ili ako sa državom iz koje
    dolaze Srbija nema zaključen sporazum o socijalnom
    osiguranju, pa su automatski osiguranici
    Srbije.
    Porezi i doprinosi na primanja
    stranih državljana upućenih na rad
    Porez na dohodak stranih državljana
    upućenih na rad
    Jednak je poreski tretman lica zaposlenih
    kod inostranog poslodavca (nerezidenta Republike)
    upućenih na rad kod rezidentnog pravnog
    lica u skladu sa ugovorom o poslovno-tehničkoj
    saradnji i lica koja se premeštaju na rad u ogranak
    inostranog pravnog lica (kretanje u okviru
    privrednog društva registrovanog u inostranstvu).
    Porez na zarade stranih državljana zaposle-
    nih kod stranih pravnih lica na teritoriji Republike
    Srbije po pravilu se plaća prema našim
    propisima. Ovo pravilo sadržano je uglavnom
    u svim međunarodnim ugovorima o izbegavanju
    dvostrukog oporezivanja.
    Do sada zaključeni ugovori između Republike
    Srbije i drugih država ugovornica o izbegavanju
    dvostrukog oporezivanja (dalje: UIDO) u članu 15
    – Radni odnos/Nesamostalne lične delatnosti
    164 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    ZARADE
    – predviđaju rešenje prema kojem se zarade, naknade
    i druga slična primanja (opcijska kupovina
    akcija, korišćenje stana, upotreba automobila,
    pogodnosti zdravstvenog i životnog osiguranja)
    koja rezident strane države ostvari iz radnog
    odnosa oporezuju samo u toj državi, osim ako se
    rad obavlja u drugoj državi ugovornici (u Srbiji).
    U smislu UIDO-a, radni odnos se obavlja
    u drugoj državi ugovornici ako se delatnost
    u odnosu na koju se isplaćuju zarade, naknade i
    druga slična primanja stvarno/fizički obavlja
    u toj državi, tj. ako je zaposleno lice fizički
    prisutno u drugoj državi radi obavljanja rad-
    nog odnosa i obrnuto. U tom slučaju primanja koja
    se u drugoj državi ostvaruju mogu da se oporezuju
    u njoj. Uslov za oporezivanje u državi izvora jeste
    da se zarade, naknade i druga slična primanja
    ostvaruju iz radnog odnosa koji se obavlja u
    toj državi.
    Navedeni princip primenjuje se bez obzira
    na vremenski period u kojem taj dohodak (zarade
    i druga slična primanja) može biti plaćen,
    kreditiran ili na bilo koji drugi način definitivno
    ostvaren od strane zaposlenog.
    Međutim, član 15. stav 2. UIDO-a (u UIDO-u sa
    Nemačkom, član 16) predviđa da se primanja koja
    rezident strane države ugovornice ostvari iz
    radnog odnosa u Republici Srbiji (i obrnuto)
    oporezuju samo u državi rezidentnosti (dakle
    samo u inostranstvu) ako su ispunjena tri kumu-
    lativna uslova:
    1) Primalac boravi u Republici Srbiji u pe-
    riodu ili periodima koji ukupno ne prelaze 183
    dana u periodu od 12 meseci, koji počinje ili se
    završava u odnosnoj poreskoj godini.
    2) Primanja se isplaćuju od strane ili u ime
    poslodavca koji nije rezident Srbije.
    Potrebno je da se posebno ukaže na to da je
    međunarodna praksa pokazala da su u vezi sa
    navedenim uslovima moguće zloupotrebe i to
    naročito prilikom tzv. međunarodnog iznajmljivanja
    radne snage, koje je veoma prisutno
    u međunarodnim ekonomskim odnosima, ali
    istovremeno predstavlja i pogodan način za
    izbegavanje plaćanja poreza, što podrazumeva
    energičnu borbu za njegovo suzbijanje.
    Ilustracije radi, način na koji može da se
    izbegne plaćanje poreza predstavlja situacija u
    kojoj lokalni poslodavac koji želi da zaposli
    inostranu radnu snagu u periodu ili periodima
    koji ne prelaze 183 dana, to čini preko posrednika
    u inostranstvu (u zemlji iz koje namerava
    da „regrutuje” radnike) koji se formalno predstavlja
    kao poslodavac radnika koji se upućuju u
    inostranstvo. Na taj način radnici na prvi pogled
    ispunjavaju sva tri uslova navedena u članu
    15. stav 2. UIDO-a, čime stiču pravo da traže izuzimanje
    od oporezivanja u zemlji u kojoj se rad
    privremeno obavlja.
    U cilju sprečavanja navedene prakse izraz
    „poslodavac” treba da bude tumačen u širem
    kontekstu i to tako da (iako eksplicitno nije
    navedeno u UIDO-u) označava lice koje ima pra-
    vo raspolaganja rezultatima rada i snosi odgo-
    vornost i rizik poslovanja. To podrazumeva da u
    svrhu UIDO-a poslodavac nije samo lice koje se
    kao takvo označava na osnovu zakonodavstva koje
    reguliše radno pravo i radne odnose, već da to
    može biti svako fizičko ili pravno lice koje
    snosi ekonomski teret isplate zarada. U velikom
    broju slučajeva ove funkcije pripadaju licu
    koje angažuje radnike. Kada su u pitanju ovakve
    situacije, suština treba da nadvlada formu, odnosno
    svaki poseban slučaj treba posmatrati izolovano,
    sve u cilju utvrđivanja faktičnog stanja,
    tj. da li rizik i odgovornost za posao snosi posrednik
    ili pak lice kojem su radnici potrebni.
    3) Primanja ne padaju na teret stalne poslov-
    ne jedinice ili stalne baze koju poslodavac ima
    u Srbiji.
    Ovo praktično ne znači da stalna poslovna
    jedinica efektivno ne isplaćuje zarade (ona to,
    radi ispunjenja uslova za neoporezivanje, može
    i da učini), već da, na osnovu propisa zemlje u
    kojoj se rad obavlja, isplata zarada za stalnu po-
    slovnu jedinicu ne može biti trošak poslova-
    nja, odnosno odbitna stavka. Navedeno je u vezi
    sa oporezivanjem stalne poslovne jedinice kojoj
    se u svrhu utvrđivanja oporezive dobiti pripisuje
    ona dobit koju bi stalna poslovna jedinica
    ostvarila da je poslovala potpuno samostalno
    u odnosu na preduzeće čija je stalna poslovna
    jedinica. Prilikom utvrđivanja dobiti stalne
    poslovne jedinice, shodno članu 7. Dobit od poslovanja,
    stav 3. UIDO-a, kao odbici priznaju se
    troškovi koji su učinjeni za potrebe stalne poslovne
    jedinice, uključujući troškove upravljanja
    i opšte administrativne troškove bilo u
    državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica
    bilo na drugom mestu.
    Dakle, logika navedenog pristupa ogleda se
    u tome da po jednom istom osnovu (isplata za-
    JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 165
    ZARADE
    rada) fizičko lice (radnik) i stalna poslovna
    jedinica ne mogu da imaju pravo na poresku olak-
    šicu. Ukoliko se stalnoj poslovnoj jedinici
    prilikom utvrđivanja njene oporezive dobiti
    isplaćene zarade priznaju kao rashod, odnosno
    trošak poslovanja, smatra se da radnik nije is-
    punio prethodno navedeni treći uslov i obr-
    nuto.
    4) Ako se (samo u Ugovoru sa Norveškom) ne
    radi o radnom odnosu po osnovu iznajmljivanja
    radnika.
    Ako su, dakle, ispunjena sva tri (četiri
    samo u UIDO-u sa Norveškom) navedena uslova,
    zarade stranaca upućenih na rad u Srbiju
    (fizičkih lica – radnika) ne oporezuju se u
    Srbiji, već samo u drugoj državi, ali je nadležnim
    poreskim organima Republike Srbije
    potrebno pružiti dokaz da su lica upućena na
    rad rezidenti druge države za potrebe pri-
    mene UIDO-a.
    U slučaju da nisu ispunjeni prethodno navedeni
    uslovi, postoji obaveza plaćanja poreza na
    zarade zaposlenih kod stranih pravnih lica, a
    upućenih na rad u Republiku Srbiju, s obzirom
    na to da se radi o zaradi iz radnog odnosa koja
    se ostvaruje u Republici Srbiji, a primenjuju se
    propisi o porezu na zarade za teritoriju Republike,
    tako da se osnovica za oporezivanje umanjuje
    za neoporezivi iznos (15.300,00 dinara),
    dok se primenjuje poreska stopa od 10%.
    U skladu sa članom 100a. ZPDG-a, obavezu obračunavanja
    i plaćanja poreza ima i obveznik
    – stranac upućen na rad u Republiku Srbiju, po
    osnovu primanja koje ostvaruje od poslodavca u
    ili iz druge države, samooporezivanjem.
    Prijava se podnosi u skladu sa odredbama
    Pravilnika o poreskoj prijavi o obračunatom
    porezu samooporezivanjem i pripadajućim
    doprinosima na zaradu, odnosno drugu vrstu
    prihoda od strane fizičkog lica kao poreskog
    obveznika („Sl. glasnik RS”, br. 15/2016, 20/2018
    i 27/2019), na obrascu PP OPO – Poreska prijava
    o obračunatom porezu samooporezivanjem i pri-
    padajućim doprinosima na zaradu/drugu vrstu
    prihoda od strane fizičkog lica kao poreskog
    obveznika.
    Pored toga, primanja koja lice ostvari u Srbiji
    od rezidentnog pravnog lica u koje je upućeno
    na rad ili od stalne poslovne jedinice
    nerezidentnog pravnog lica u Srbiji, po osnovu
    obezbeđenog smeštaja sa pripadajućim režijskim
    troškovima, korišćenja službenog automobila
    u privatne svrhe, plaćenog prevoza
    u matično preduzeće u inostranstvo i slično,
    predstavlja drugi prihod fizičkog lica i podleže
    oporezivanju porezom na dohodak građana
    u skladu sa odredbama članova 85. i 86. ZPDG-a,
    a društvo isplatilac ima obavezu da utvrdi i
    plati porez po odbitku. Prema opštem pravilu
    iz člana 85. stav 3. ZPDG-a, oporezivi prihod za
    ostale prihode čini bruto prihod umanjen za
    normirane troškove u visini od 20%, na koji se
    obračunava porez po stopi od 20%.
    I u slučaju navedenih primanja ista se oporezuju
    samo u zemlji rezidentnosti tog lica ukoliko
    su (kumulativno) ispunjena dva uslova:
    ● da je lice rezident države sa kojom je zaključen
    UIDO i
    ● da je lice dostavilo potvrdu o rezidentnosti
    iz člana 159a. Zakona o poreskom postupku i
    poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS”, br.
    80/2002… 95/2018 – dalje: ZPPPA).
    Član 159a. ZPPPA-a:
    Status rezidenta države sa kojom je zaklju-
    čen ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja
    nerezident dokazuje potvrdom o rezidentno-
    sti overenom od nadležnog organa druge države
    ugovornice čiji je rezident i to na posebnom ob-
    rascu ili overenom prevodu potvrde na obrascu
    koji propisuje nadležni organ države sa kojom je
    zaključen ugovor o izbegavanju dvostrukog opore-
    zivanja.
    U vezi sa tim navedeno je i Mišljenje Mini-
    starstva finansija br. 011-00-281/2018-04 od 31. 5.
    2018. god.:
    Prema navodima, rezidentno pravno lice
    (Društvo) zaključilo je 1. januara 2012. godine
    Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji (Ugovor) sa
    povezanim nerezidentnim pravnim licem koje
    ima sedište u Švajcarskoj (Švajcarska kompa-
    nija). Na osnovu Ugovora Švajcarska kompanija
    uputila je svog zaposlenog na period od tri go-
    dine (ali je lice iz određenih razloga ostalo u
    Republici Srbiji oko 22 meseca) u Društvo, a u
    cilju pružanja podrške i prenosa svog poslovnog
    znanja rezidentnom pravnom licu, tako da to
    lice bude angažovano na rukovodećoj poziciji
    u Društvu za vreme trajanja Ugovora. Ukazuje se
    na to da nerezidentno fizičko lice − upućeni
    radnik ne zasniva radni odnos sa Društvom, već
    166 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    ZARADE
    ostaje u radnom odnosu kod svog poslodavca (Švaj-
    carska kompanija). S obzirom na to da je Švajcar-
    ska kompanija uputila svog zaposlenog, po osnovu
    ugovora, da pruži uslugu prenosa poslovnog znanja
    Društvu, Švajcarska kompanija je za tu uslugu
    naplaćivala naknadu koju je odredila visinom
    isplaćene zarade svog zaposlenog (utvrđene u
    bruto iznosu) uvećane za proviziju (maržu) u iz-
    nosu od 5%, izdavanjem računa. Dalje, navodi se da
    je Društvo tako ispostavljene račune plaćalo
    u skladu sa ugovorenom valutom plaćanja. Takođe,
    ukazuje se na to da je Društvo imalo obavezu
    da za upućenog radnika obezbedi smeštaj (do
    određenog iznosa, uvećanog za troškove struje,
    vode i grejanja), službeni automobil koji je ko-
    ristio neograničeno i povratne avio-karte od
    mesta rada do Švajcarske.
    Saglasno odredbama čl. 7. i 8. Zakona o pore-
    zu na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br. 24/01,
    80/02, 80/02 − dr. zakon, 135/04, 62/06, 65/06 −
    ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 − US, 93/12,
    114/12 − US, 47/13, 48/13 − ispravka, 108/13, 57/14,
    68/14 − dr. zakon, 112/15 i 113/17, u daljem tekstu:
    Zakon) obveznik poreza na dohodak građana je fi-
    zičko lice − rezident Republike Srbije za doho-
    dak ostvaren na teritoriji Republike i u drugoj
    državi, kao i nerezident Republike za dohodak
    ostvaren na teritoriji Republike.
    Prema odredbama člana 107. st. 1. i 2. Zakona
    o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS”, br.
    24/01, 80/02, 80/02 − dr. zakon, 135/04, 62/06, 65/06
    − ispravka, 31/09, 44/09, 18/10, 50/11, 91/11 − US, 93/12
    i 114/12 − US), koja je bila na snazi do 31. maja 2013.
    godine i uređivala je samooporezivanje fizičkih
    lica, bilo je propisano da obveznik koji ostvaru-
    je zarade u ili iz druge države, kod diplomatskog
    ili konzularnog predstavništva strane drža-
    ve, odnosno međunarodne organizacije ili kod
    predstavnika i službenika takvog predstavni-
    štva, odnosno organizacije, dužan je da sam ob-
    računa i uplati porez po odbitku po odredbama
    tog zakona, ako porez ne obračuna i ne uplati
    drugi isplatilac, kao i ako prihod ostvari od
    lica koje nije obveznik obračunavanja i plaćanja
    poreza po odbitku.
    Odredbom člana 100a stav 2. Zakona, kojom se
    uređuje samooporezivanje fizičkih lica, propi-
    sano je da ako isplatilac prihoda nema obavezu
    da obračuna i plati porez po odbitku, obavezu
    utvrđivanja i plaćanja poreza samooporeziva-
    njem ima obveznik koji ostvaruje zarade i druge
    prihode u ili iz druge države, kod diplomatskog
    ili konzularnog predstavništva strane drža-
    ve, odnosno međunarodne organizacije ili kod
    predstavnika i službenika takvog predstavni-
    štva, odnosno organizacije, kao i u drugom slu-
    čaju kada isplatilac prihoda nema obavezu da
    obračuna i plati porez po odbitku.
    Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, kao
    i navode iz predmetnog zahteva, u slučaju kada je
    fizičko lice upućeno na rad u Republiku Srbiju
    radi obavljanja poslova na teritoriji Republi-
    ke Srbije za potrebe Društva − domaće pravno
    lice (s tim da sa Društvom ne zasniva radni
    odnos niti Društvo isplaćuje zaradu upućenom
    radniku), ostane u radnom odnosu kod inostranog
    poslodavca (Švajcarska kompanija) koji isplaćuje
    zaradu tom licu, a saglasno Ugovoru (o poslovno-
    -tehničkoj saradnji) Švajcarska kompanija nak-
    nadu za pružene usluge, kako se navodi, prenosa
    poslovnog znanja fakturiše Društvu i naplaćuje
    u visini isplaćene zarade uvećane za proviziju od
    5%, to fizičko lice dužno je da samo obračuna
    i uplati porez po osnovu zarade koju ostvaruje
    od svog poslodavca (strano pravno lice), osim u
    slučaju kada je ugovorom o izbegavanju dvostru-
    kog oporezivanja drukčije uređeno (tj. ukoliko
    Republika Srbija nema pravo oporezivanja) i
    da nadležnom poreskom organu podnese poresku
    prijavu o obračunatom i plaćenom porezu.
    Poreska prijava podnosi se na obrascu PP OPO
    − Poreska prijava o obračunatom i plaćenom po-
    rezu samooporezivanjem i pripadajućim dopri-
    nosima na zaradu/drugu vrstu prihoda od strane
    fizičkog lica kao poreskog obveznika za prihod
    primljen ________ 20__. godine, koji je propisan
    Pravilnikom o obrascu poreske prijave o obra-
    čunatom i plaćenom porezu samooporezivanjem
    i pripadajućim doprinosima od strane fizičkog
    lica kao poreskog obveznika („Sl. glasnik RS”, br.
    15/16 i 20/18), odnosno do 1. januara 2014. godine
    podnosila se na obrascu PP OPO − Poreska prijava
    o obračunatom i plaćenom porezu po odbitku i
    pripadajućim doprinosima na zaradu/drugu vrstu
    prihoda od strane fizičkog lica kao poreskog ob-
    veznika, koji je bio propisan Pravilnikom o ob-
    rascu poreske prijave o obračunatom i plaćenom
    porezu po odbitku i pripadajućim doprinosima
    od strane fizičkog lica kao poreskog obveznika
    („Sl. glasnik RS”, br. 11/05).
    Napominjemo da primanje koje ostvari upuće-
    ni radnik − nerezidentno fizičko lice od Dru-
    JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 167
    ZARADE
    štva po osnovu naknade troškova (konkretno,
    Društvo je obavezno da obezbedi smeštaj − do
    određenog iznosa uvećanog za troškove struje,
    vode i grejanja; neograničeno korišćenje slu-
    žbenog automobila i povratne avio-karte od
    mesta rada do Švajcarske) predstavlja drugi
    prihod fizičkog lica i podleže oporezivanju
    porezom na dohodak građana po odredbama čl. 85.
    i 86. Zakona, na koje Društvo kao isplatilac
    prihoda ima obavezu da utvrdi i plati porez
    po odbitku.
    Ipak, odredbama člana 85. stav 5. t. 3) i 4)
    ZPDG-a propisano je da se, izuzetno od opšteg
    pravila, porez na druge prihode ne plaća na
    dokumentovane naknade troškova (najviše do
    neoporezivih iznosa) po osnovu službenih putovanja
    u svrhu obavljanja poslova za domaćeg
    isplatioca, odnosno za lice koje upućuje na put
    ako se isplata vrši fizičkim licima, odnosno
    za fizička lica koja nisu zaposlena kod isplatioca,
    i to:
    ● upućena na rad u Republiku Srbiju po nalogu
    inostranog poslodavca, a u vezi sa delatnošću
    domaćeg isplatioca;
    ● upućena kod isplatioca po nalogu poslodavca,
    a u vezi sa delatnošću poslodavca.
    Ovo izuzimanje od oporezivanja porezom na
    druge prihode odnosi se na dokumentovane naknade
    troškova po osnovu službenih putovanja,
    najviše do iznosa tih troškova koji su izuzeti
    od plaćanja poreza na zarade za zaposlene po članu
    18. stav 1. t. od 2) do 5) ZPDG-a, i to:
    2) Dnevnice za službeno putovanje u zemlji – do
    2.349 dinara po osnovu cele dnevnice, odnosno do
    pripadajućeg iznosa za polovinu dnevnice, utvr-
    đene na način i u skladu sa propisima nadležnog
    državnog organa;
    3) dnevnice za službeno putovanje u inostran-
    stvo – do iznosa propisanog od strane nadležnog
    državnog organa, a najviše do 50 evra dnevno,
    utvrđene na način i u skladu sa uslovima propi-
    sanim od strane nadležnog državnog organa;
    4) naknade troškova smeštaja na službenom pu-
    tovanju prema priloženom računu;
    5) naknade prevoza na službenom putovanju pre-
    ma priloženim računima prevoznika u javnom
    saobraćaju, a kada je, saglasno Zakonu, drugim pro-
    pisima, odnosno aktima, odobreno korišćenje
    sopstvenog automobila za službeno putovanje
    ili u druge službene svrhe – do iznosa od 30%
    cene po osnovnoj jedinici mere pogonskog goriva
    pomnoženog s brojem jedinica mere pogonskog go-
    riva koje je potrošeno, a najviše do 6.850 dina-
    ra mesečno.
    Doprinosi za socijalno osiguranje stranih
    državljana upućenih na rad
    Strani državljani zaposleni kod stranih
    pravnih lica nisu socijalno osigurani po na-
    šim propisima jedino ako je to predviđeno
    sporazumom o socijalnom osiguranju zaključe-
    nim sa zemljom iz koje ti državljani dolaze.
    Sa državama sa kojima imamo zaključen
    sporazum o socijalnom osiguranju obično je
    ugovoreno da su za određeni period (najče-
    šće 12 ili 24 meseca) osiguranici države
    koja ih je uputila u predstavništvo (poslov-
    nu jedinicu), što znači da za to vreme nisu
    obveznici socijalnih doprinosa prema na-
    šim propisima.
    Ukoliko sa državom iz koje je stranac upućen
    na rad nije zaključen sporazum o socijalnom osiguranju
    ili ukoliko potvrda nadležnog organa
    nije blagovremeno pribavljena, upućeno lice
    dužno je da obračuna i plati doprinose na iznos
    zarade koji ostvaruje saglasno odredbama
    Zakona o doprinosima za obavezno socijalno
    osiguranje, i to:
    ● doprinos za PIO po stopi od 26%,
    ● doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi
    od 10,3% i
    ● doprinos za slučaj nezaposlenosti po stopi od
    1,5%.
    Članom 51. stav 6. Zakona o doprinosima za
    obavezno socijalno osiguranje propisano je da
    je obveznik doprinosa koji ostvaruje zaradu ili
    naknadu za privremene i povremene poslove kod
    nerezidenta Republike (diplomatsko ili konzularno
    predstavništvo strane države, odnosno
    međunarodna organizacija ili predstavnik i
    službenik takvog predstavništva, odnosno
    organizacije i dr.) ili kod drugog lica koje po
    Zakonu nije u obavezi da obračunava i plaća doprinose
    po odbitku, a poslodavac ne obračuna i
    ne uplati doprinose istovremeno sa obračunom
    i isplatom zarade, odnosno naknade, dužan da
    sam obračuna i plati doprinose po stopama iz
    člana 44. stav 1. ovog zakona, na način koji je za
    te slučajeve propisan za plaćanje poreza na dohodak
    građana, po zakonu koji uređuje porez na
    dohodak građana.
    168 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    ZARADE
    U skladu sa navedenim, prilikom obračunavanja
    doprinosa za PIO u svakom konkretnom slučaju
    treba utvrditi da li je sa državom čije je
    lice državljanin zaključen sporazum o socijalnom
    osiguranju i na koji način je tim sporazumom
    rešeno pitanje obaveznog penzijskog i invalidskog
    osiguranja.
    U vezi sa plaćanjem doprinosa za zdravstveno
    osiguranje, kao i u slučaju nezaposlenosti,
    takođe treba utvrditi da li je sa državom čije
    je lice državljanin potpisan sporazum i da li
    je njime i kako uređeno pitanje plaćanja ovih doprinosa.
    Ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu
    upućenih lica u Republici Srbiji, koja su osiguranici
    svoje matične države sa kojom imamo
    potpisan međunarodni sporazum o socijalnom
    osiguranju, konstatuje se u našem Republičkom
    fondu za zdravstveno osiguranje na osnovu potvrde
    inostranog nosioca socijalnog osiguranja,
    izdate na odgovarajućem obrascu (Potvrda
    o pravnim propisima koji se primenjuju i Potvrda
    o pravu na zdravstvene usluge za lica koja
    su iz druge države upućena na rad u Republiku
    Srbiju). Na osnovu dostavljenih obrazaca i priloženog
    akta o upućivanju od strane inostranog
    poslodavca filijala RFZO izdaje Zdravstveni
    list – obrazac INO-1, za korišćenje zdravstvene
    zaštite inostranih osiguranika za vreme privremenog
    boravka u Republici Srbiji.
    Pošto se, u slučaju kada ne postoji potpisan
    međunarodni sporazum o socijalnom osiguranju,
    primenjuju odredbe propisa o socijalnom osiguranju
    Republike Srbije, bez obzira na to da li će
    stranac koristiti prava iz obaveznog socijalnog
    osiguranja ili ne, poslodavac je obavezan da
    podnese prijavu na portalu CROSO.
    Obaveze rezidentnog pravnog lica u koje su
    stranci upućeni na rad
    Sa aspekta poreza i doprinosa, domaće pravno
    lice nema obaveze prema državi, s obzirom
    na to da upućeno lice nije u radnom odnosu kod
    njega, pa samim tim nije direktni isplatilac
    zarade, a nema obavezu ni podnošenja poreske
    prijave na obrascu PPP-PD.
    Ipak, u slučaju da su strana lica upućena na
    rad kod domaćeg poslodavca preko nerezidentnog
    posrednika, koji za uslugu posredovanja
    naplaćuje proviziju, potrebno je razmotriti
    aspekt poreza na dodatu vrednost i poreza na
    dobit pravnih lica.
    U skladu sa članom 12. stav 7. Zakona o PDV-u,
    mestom prometa usluge posredovanja koja se pruža
    poreskom obvezniku u ovom slučaju smatra se
    mesto u kojem primalac usluge ima sedište ili
    stalnu poslovnu jedinicu ako se promet usluga
    vrši stalnoj poslovnoj jedinici koja se ne nalazi
    u mestu u kojem primalac usluga ima sedište,
    odnosno mesto u kojem primalac usluga ima prebivalište
    ili boravište.
    Osim toga, za mesta prometa ove usluge nije od
    značaja činjenica gde će upućeno osoblje stvarno
    raditi, odnosno da li će raditi na teritoriji
    Republike ili u inostranstvu, kao ni da li će
    raditi u sedištu, predstavništvu ili ogranku
    primaoca usluge. Dakle, po osnovu primljene
    usluge stavljanja na raspolaganje osoblja, odnosno
    upućivanja zaposlenih na rad kod primaoca
    usluge, koju nerezidentno pravno lice vrši rezidentnom
    pravnom licu, primalac usluge ima
    obavezu da (ukoliko nerezidentno pravno lice
    nije odredilo poreskog punomoćnika) kao pore-
    ski dužnik obračuna PDV internim putem.
    U skladu sa članom 17. stav 4. tačka 2) Zakona
    o PDV-u, osnovica za obračun PDV-a ne sadrži
    iznose koje obveznik naplaćuje u ime i za račun
    drugog, ako taj iznos prenosi licu u čije ime i za
    čiji je račun izvršilo naplatu. Takođe, u skladu
    sa članom 17. stav 3. tačka 1) ZPDV-a, u osnovicu
    za obračun PDV-a uračunavaju se i ostali javni
    prihodi. U konkretnom slučaju, osnovicu za ob-
    račun PDV-a čini iznos provizije nerezidenta
    za uslugu posredovanja, odnosno stavljanja na
    raspolaganje osoblja.
    Porez po odbitku ne obračunava se na usluge
    posredovanja u prometu dobara i usluga, u skladu
    sa članom 4. stav 2. Pravilnika o vrstama usluga
    po osnovu kojih nerezidentno pravno lice ostvaruje
    prihod koji se oporezuje porezom po odbitku
    („Sl. glasnik RS”, br. 18/2018).
    Obračunati iznos naknade koju domaće pravno
    lice isplaćuje nerezidentnom pravnom licu
    na ime troškova rada upućenih zaposlenih,
    ukoliko je u poslovnim knjigama obveznika evidentiran
    kao rashod prema odredbama Zakona
    o računovodstvu, priznaje se kao rashod u poreskom
    bilansu, u skladu sa članom 7. Zakona o porezu
    na dobit pravnih lica („Sl. glasnik RS”, br.
    25/2001… 95/2018).
    JUL–AVGUST 2019. ● POSLOVNI SAVETNIK 169
    ZARADE
    Angažovanje stranaca po osnovu ugovora
    o pružanju usluga
    Za obavljanje poslova na teritoriji Republike
    sa nerezidentnim fizičkim licem može da
    se zaključi neki od ugovora van radnog odnosa.
    To su najčešće ugovori o pružanju različitih
    usluga ili ugovor o delu, pri čemu ugovorne obaveze
    mogu da se realizuju uz puno ili povremeno
    prisustvo na teritoriji Republike.
    Domaće pravno lice na osnovu ugovora o delu
    ili sličnog ugovora (npr. ugovor o pravima i
    obavezama) može da angažuje stranca za obavljanje
    određene usluge. Sa aspekta oporezivanja
    ugovorene naknade, opšte pravilo definisano
    je članom 8. ZPDG-a, što znači da je nerezident
    obveznik poreza na dohodak građana za dohodak
    ostvaren na teritoriji Republike. Pod pojmom
    ostvarenog dohotka na teritoriji Republike
    podrazumeva se da je rad fizički obavljen (odnosno
    usluga izvršena) na teritoriji Republike.
    S tim u vezi, članom 85. ZPDG-a propisano je
    da se porez na drugi prihod plaća po stopi od
    20% koja se primenjuje na oporeziv prihod, odnosno
    na osnovicu koju čini bruto prihod umanjen
    za normirane troškove po stopi od 20%.
    Međutim, ukoliko je sa državom rezidentnosti
    angažovanog lica zaključen UIDO, mogu da se
    primene odredbe tog ugovora. Naravno, isplatilac
    prihoda (poslodavac) primenjuje odredbe
    UIDO-a pod uslovom da nerezident dokaže
    status rezidenta države sa kojom je Republika
    zaključila UIDO (potvrdom o rezidentnosti u
    skladu sa članom 159a. ZPPPA-a), kao i da je on
    stvarni vlasnik prihoda – u skladu sa članom
    107a. ZPDG-a.
    Takav dohodak se ne oporezuje u Republici,
    osim određenih izuzetaka koji se odnose na sledeće
    slučajeve:
    1) da nerezidentno fizičko lice ima stalnu bazu
    u Republici (a dohodak se pripisuje toj stalnoj
    bazi), pri čemu se pod izrazom „stalna baza”
    podrazumeva centar aktivnosti stalnog ili
    trajnog karaktera (minimum šest meseci) koji
    rezident države ugovornice (fizičko lice) ima
    u drugoj državi ugovornici (u konkretnom slučaju
    u Republici) za obavljanje samostalnih ličnih
    delatnosti ili
    2) da lice u Republici boravi duže od 183 dana
    u periodu od 12 meseci, koji počinje ili se završava
    u odnosnoj poreskoj godini.
    Navedena pravila oporezivanja primenjuje
    se i na naknade troškova angažovanim licima.
    Prema članu 85. ZPDG-a, primanje koje ostvari
    fizičko lice po osnovu ugovorene naknade za
    svoje radno angažovanje na određenim poslovima,
    kao i po osnovu naknade troškova (prevoza,
    smeštaja, ishrane i sl.) u vezi sa tim angažovanjem,
    predstavlja prihod fizičkog lica koji
    podleže plaćanju poreza na dohodak građana
    na drugi prihod po stopi od 20%, uz priznavanje
    normiranih troškova po stopi od 20%. Međutim,
    navedena primanja oporezuju se samo u zemlji rezidentnosti
    tog lica ukoliko su (kumulativno)
    ispunjena dva uslova:
    ● da je lice rezident države sa kojom je zaključen
    UIDO i
    ● da je lice dostavilo potvrdu o rezidentnosti
    iz člana 159a. ZPPPA-a.
    Prilikom utvrđivanja obaveze plaćanja doprinosa
    za obavezno socijalno osiguranje po
    osnovu ugovorene naknade koju ostvari stranac,
    suština je u utvrđivanju činjenica:
    ● da li u konkretnom slučaju postoji oporeziv
    prihod u smislu Zakona;
    ● ukoliko postoji oporeziv prihod, da li je sa
    državom rezidentnosti fizičkog lica Republika
    zaključila sporazum o socijalnom osiguranju.
    S obzirom na to da je osnovica doprinosa za
    lica koja ostvaruju ugovorenu naknadu oporezivi
    prihod od ugovorene naknade u skladu sa zakonom
    koji uređuje porez na dohodak građana (član
    28. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno
    osiguranje), osnovica doprinosa u pogledu
    drugih prihoda jeste oporeziv prihod. Dakle, u
    slučaju kada nema oporezivog prihoda, odnosno
    kada pravo oporezivanja ima država rezidentnosti
    stranca ili kada stranac ne ostvaruje ugovorenu
    naknadu, nema ni osnovice za plaćanje
    doprinosa (nezavisno od toga da li je zaključen
    sporazum o socijalnom osiguranju ili ne), pa ne
    postoji ni obaveza podnošenja poreske prijave
    na obrascu PPP-PD.
    Međutim, ukoliko postoji oporeziv prihod,
    treba sagledati da li je sa državom rezidentnosti
    stranca Republika zaključila sporazum
    o socijalnom osiguranju. U slučaju da jeste, doprinosi
    za obavezno socijalno osiguranje ne
    plaćaju se prema domaćim propisima, naravno
    pod uslovom da stranac dostavi potvrdu o rezidentnosti
    i potvrdu da je obavezno socijalno
    osiguran u državi rezidentnosti, izdatu od
    170 POSLOVNI SAVETNIK ● poslovnisavetnik.net
    ZARADE
    strane nadležnog organa države rezidentnosti.
    U suprotnom slučaju, ako stranac ne obezbedi
    ova dva dokaza ili ako nije zaključen Sporazum
    o socijalnom osiguranju, doprinosi se plaćaju
    prema domaćim propisima – plaća se doprinos
    za PIO.
    Specifičnosti u vezi sa sezonskim
    radnicima
    Zakon o zapošljavanju stranaca definiše sezonske
    poslove kao poslove koji imaju sezonski
    karakter u oblasti poljoprivrede, šumarstva,
    građevinarstva ili drugih delatnosti, koje karakteriše
    privremeno značajno povećanje obima
    posla u periodu ne dužem od šest meseci u
    toku 12 meseci.
    U skladu sa članom 17. istog zakona, uslovi za
    izdavanje radne dozvole za obavljanje sezonskih
    poslova su da stranac ima:
    1) odobrenje za privremeni boravak stranca;
    2) zaključen ugovor o radu sa poslodavcem;
    3) akt poslodavca kojim se utvrđuje način smeštaja
    i ishrane za vreme boravka i rada u Republici.
    Članom 3. Zakona o pojednostavljenom
    radnom angažovanju na sezonskim poslovima
    u određenim delatnostima uređeno je da se
    na stranog državljanina koji se za vreme bo-
    ravka na teritoriji Republike Srbije radno
    angažuje na poslovima i pod uslovima propi-
    sanim ovim zakonom ne primenjuju posebni
    uslovi za zapošljavanje stranca utvrđeni Za-
    konom o zapošljavanju stranaca.
    Dakle, sezonski radnici mogu biti i strani
    državljanini čije je boravište u Srbiji prijavljeno
    MUP-u. Na njih se u slučaju angažovanja na
    sezonskim poslovima ne primenjuju posebni uslovi
    za zapošljavanje stranaca, budući da angažovanje
    na sezonskim poslovima predstavlja rad van
    radnog odnosa, pa za njih važe isti uslovi kao i za
    sva druga lica koja su državljani Srbije.
    Prijava boravišta stranca vrši se ili elektronskim
    putem ili u dežurnoj službi policijske
    stanice na čijoj je teritoriji adresa hotela,
    stana ili kuće u kojoj stranac boravi, a prijavu
    vrše ili lica koja pružaju usluge smeštaja ili
    lica kod kojih je stranac došao u posetu. Strani
    državljanin nakon prijave boravišta MUP-u
    dobija evidencioni broj za strance (EBS) koji
    poslodavac koristi za prijavu tog radnika na
    portalu www.sezonskiradnici.gov.rs.
    Za angažovanje stranaca na sezonskim poslovima
    po pojednostavljenoj proceduri
    nije potrebno
    da imaju radnu dozvolu, budući da je reč
    o angažovanju van radnog odnosa i da je Zakonom
    isključena primena posebnih propisa kojima se
    uređuje rad stranaca.
    Više o pojednostavljenom angažovanju radnika
    na sezonskim poslovima pisano je u broju
    4/2019 časopisa, pod nazivom „Novine u našoj
    praksi – isplata naknade za radno angažovanje
    na sezonskim poslovima.” PS